Aspergerov sindrom

[Dinkic]

Natasha32, veliko, veliko hvala unaprijed.<
><
>Propusta ima svagdje pa i tamo gdje mislimo da sve stima. Citala sam dosta knjiga o USA pa i tamo i dan danas se znaju dogoditi stvari koje nisu uredu, ali se pokrece njihovo mijenjanje.<
><
>Drago mi je za Irsku, i molit cu te za pomoc kako su oni neke stvari rijesili, a preko jednog pravnika koji je dosta usao u zakone EU zemalja pokusat cu doci do njihovih zakona. Elementarne stvari treba sigurno prvo napraviti, a onda stalno dodavati jer sigurno se nikad ne moze bas sve sagledati. Ma mislim da je kod nas puno toga nakupljeno i stvarno treba krenuti s elementarnim stvarima i onda polako dogradjivat.<
><
>Sto se tice djecaka o kojem si pisala,.. odmah sam se sjetila naseg Joska (31 godinu, ima DS,izdao dvije zbirke pjesama ) i kako su njega nakon treceg razreda redovne skole bez informacije roditeljima iz redovne skole prebacili u specijalnu i zbog cega je on i dan danas jako nesretan jer je pokazao da puno moze i zna uz predivan rad i trud njegov i njegove majke. No poslije je on cak mami vodio kompletnu evideniciju na PCiju u njenoj ljekarni, znao svaki lijek za sto je,... pisao pjesme,...danas radi s tatom (mama je otisla u mirovinu i zatvorila ljekarnu) no nije zadovoljan kao s mamom jer tata ipak nije svjestan velikih mogucosti svoga sina,...ipak Josko ostaje sam doma, uskoro se seli u svoj stan, sprema svoju kuharicu s najdrazim mu jelima,...no da nije prebacen iz redovne skole u spec, tko zna,... mozda bi imali prvog DS mladica s fakultetom kao sto je Pablo iz Spanjolske.<
> <i></i>

[tanja4]

Moram priznati da kad čujem o asistentima u školi imam neke dvojbe.<
><
>Naime, smatram da takav asistent mora biti jako do
o educiran, odnosno da to ne bi trebao raditi bilo tko, jer će se vjerojatno dogoditi (barem ja to vidim kod moje Sare) ako dovoljno ne potičemo djecu da ona izvršavaju svoje obaveze koliko toliko samostalno, ona se oslanjaju na veliku pomoć odrasle osobe.<
><
>I još, vidim iz iskustva jedne djevojčice, koja ide s mojoj starijom kćeri u razred, da ona evo već sada drugu godinu vrlo uspješno savladava bez pomoći asistenta. Bilo je na početku problema, ali skopčala je da dosta toga mora sama.<
><
>Ne znam, ali mi se čini da će to morati biti permanentno o
azovani stručnjaci. <i></i>

[natasha32]

pa ovdje to i rade osobe koje su za to skolovane. ne kuzim bas sto je tu problem - da bi dijete s bilo kakvom pp moglo pratiti redovitu nastavu u normalnom razredu, a da se ta nastava istovremeno normalno odvija, dijete ima asistenta koji mu asistira u onome sto ga sprjecava da prati nastavu. ja ni ne znam koji je drugi moguci nacin da dijete s pp bude integrirano u razred s 28 druge djece? uciteljice i nastavnici NISU skolovani da budu asistenti, oni 'samo' dobiju dodatni o
azac kako raditi kad imaju i dijete s pp u razredu, ali ne mogu biti educirene za svaki oblik pp (djeca s disleksijom, ostecenim sluhom, djeca koju fizicki treba pomagati.... sve to rade asistenti, kako bi to radila osoba koja predaje? )<
><
>postoje raznorazna pravila za asistenta, recimo asistent ne moze biti osoba koja je istovremeno i predavac djetetu (na bilo koji nacin), da ne bi doslo do coachinga (hm, kako bih to rekla - asistent asistira a ne vodi, sugerira, tako da ako su bili ikad predavaci odredjenom djetetu - sto je cesce u srednjoj skoli ovdje gdje postoji puno 'funkcija' koje u nasem sk. sustavu nisam sigurna = mentor, year head, tutor, osobni i od razreda ili godine, znaci neka osoba moze istovremeno biti skolovana i za specijalnog asistenta a da je prije toga bila mentor, ili radi oba posla, onda ne moze istom djetetu biti oboje)<
><
>mene su proljetos zvali (preko jedne od skola u kojima sam 'student'), da imaju preveliki priliv djece koja ne govore engleski u jednoj skoli (to je isto pp koja treba asistenta!), i da im hitno treba nekoliko ljudi 'na terenu', koje bi paralelno i u
zano doskolovali (ja sam po struci ionako profesor, a kako govorim nekoliko jezika zato su me zvali jer su valjda procijenili da bih se
zo snasla i usvojila sto mi fali od znanja). mada mi je ponuda bila vrlo zanimljiva, morala sam odbiti jer mi je taj dio grada predaleko (Dublin je povrsinom ogroman), i nisam mogla rijesiti problem cuvanja mog najmladjeg djeteta, jer mi radno vrijeme plus putovanje ne bi pokrio njen vrtic (ona ide tj. isla je, u play-school, sto je pola dana u odnosu na vrtice u hrvatskoj). ovdje se znaci radi na integraciji, ali integracija nije da se dijete s pp ubaci u razred i onda da se svi snalaze kako znaju, nijedno dijete ne moze iz toga profitirati, niti ono s pp, niti njegovi suucenici u razredu.<
>mene sad zanima koje su druge opcije za integraciju djece s pp u redovitu nastavu? nisam ni razmisljala da postoji neka druga opcija osim ove s asistentom?<
>buduci da ovo i nema direktne veze s Aspergerovim sindromom, mozda u novi topic, mislim da je i bio neki o integraciji nekad, nisam jedno vrijeme ovdje bila, ili sam to negdje drugo pratila<
><
>(mada je moje misljenje da sva djeca s Aspergerom bi trebala pohadjati redovitu nastavu gdje god je to rijeseno, pa i nije preveliko skretanje s teme nego fokusiranje na jedan od aspekata zivota koje ce sve AS djecu kad-tad zateci, a neki vec i jesu u sk.sustavu, ovakvom ili onakvom) <
>long live ljeto<i></i>

[tanja4]

Govorim o djetetu sa sindromom down, koje polazi redovnu školu, u redovnom razredu, naravno po prilagođenom programu, i nema asistenta.<
><
>I, da to funkcionira jako do
o.<
><
>Nisam mišljenja da sva djeca sa PP mogu bez asistenta polaziti školu, ali da je moguće, moguće je. <i></i>

[Dinkic]

Tanja, i ta je djevojcica imala mamu mislim cijelo prvo polugodiste prvog razreda u razredu. Isto uciteljica je defektolog koja je pripremila poseban program za nju. Uostalom ta djevojcica je jedna od najboljih DSovaca sto sam ih upoznala u ovih pet godina. Vjerujem da bi i ona uz asistenta (strucnu osobu) postigla jos vise. <
><
>Integracija treba biti ostvarena i za djecu koja su losija (iz razno raznih razloga) nego ova super djevojcica. <i></i>

[feblu]

Nije me bolo par dana,bili smo na moru.<
>Procitala sam sto sete pisali i jako mi je interesantno sto govorite o integraciji djece sa pp u normalnim skolama.Meni je to ok uz puno uvjeta koji pomazu djetetu da se snadje medu "normalnim".Zelim objasnit da me ne bi netko krivo razumio.Kod nas u Italiji sva djeca idu u normalne skole i normalne razrede dali jako hendikepirani ili manje.U svakom slucaju ovdje po zakonu dobiju odmah asistenta ako ga roditelj zatrazi i naravno ako ucitelji smatraju da je potrebno.Onda ovisi o stupnju i tezini bolesti dobija vise ili manje sati na dan tog asistenta.I sve je to ok.Ali ja se pitam kako je tom djetetu tj kako se ono osjeca sa ostalom djecom drugacijon od njega i dali je to zdravo za samo djete pohadjati skolu u kojoj zna da je drugacije od ostalih.<
>Sa druge strane opet razmisljam dali je zdravo i normalno za ostalu djecu imati teski hendikep u razredu i dali je normalno da moraju prisustvovati na raznorazne ispade itd..Nemijte me krivo shvatiti ja sam super zadovoljna sa ovakvim sistemom ali se puno puta pitam sta razmisljaju sva ta djeca i laksi slucajevi a opet ne kao i ostali a sa druge strane nije lako voditi i uskaladiti situaciju izmedju dvije strane. <i></i>

[misulenac]

Pozdrav svima,posebno tebi Feblu jer sam o tvom sinu čitala na onom drugom forumu,ali nisam imala snage ni živaca pisati o svom problemu budući da u zadnjih pola godine intenzivno obilazimo psihologe,psihijatre,defektologe i sl.stalno od početka ponavljam tu priču ali pomoći ni od kuda.Sad sam se vratila s mora,pa lakše dišem-evo zasukat ću rukave i napisati ponešto o svom sinu(vjerojatno Asperger),pa vas molim da se uključite sa svojim idejama i komentarima.<
><
> Dakle ,moj Mišulenac(4,5) se rodio nešto malo ranije iz održavane trudnoće(prepar itd.)+lagani trudnički dijabetes,ostao kratko bez kisika,krvarenje 1. i 2. stupnja-o tim komplikacijama pri porodu me u bolnici nitko nije obavijestio nego samo pri izlasku napomena da se javim neuropedijatru radi kontrole.To i učinismo-UZV,EEG -sve u redu,ali ipak na Goljak iz predostrožnosti-OK,pokazaše nam vježbice,mi se više-manje pridržavali uputa,kontrole pokazuju razvoj primjeren dobi.Prohodao je uredno s 12-13 mjeseci,dalje kontrole polugodišnje i godišnje-s te strane je sve u redu.<
> U početku dosta nervozna i nemirna beba,jedino ga dojenje smiruje pri čemu i odspava,neće ni dudu ni bočicu,pije na žličicu do godinu i pol kad se jedva nekako naučio na čašicu s kljunićem.Hranjenje katastrofa,samo miksano do dvije i pol godine( uz hrpu igračaka ,priča ,pjesama i drugih metoda odvraćanja pažnje)-i najmanji komadić izaziva riganje.Izgleda da nikad nije gladan ,ne pokazuje želju ni za slatkišima,bježi od bombona,sladoleda,ne želi ništa staviti u usta(nismo imali strah od gutanja sitnih predmeta).Nikad nije tražio niti da pije mada popije dosta kad mu dam.Ono zdravorazumsko "kad ožedni,tražit će" za njega jednostavno ne važi.Tek u zadnjih nekoliko mjeseci se zna dogoditi da traži piti i to kad ga nešto podsjeti na to da je žedan(vidi čašu ,ili nekoga da pije).<
> Odmalena je osjetljiv na zvukove,glasan govor,buku,gužvu,bježi od toga,boji se.Progovorio je vrlo rano,volio ponavljati riječi,izraze,zabavljalo ga je kako zvuče(još uvijek je tako).Memorija nesvakidašnja,s godinu i pol zna sva slova,s tri i pol uredno čita.Može doslovce ponoviti neki razgovor od prije godinu dana.Volio je dugo slušati pjesme,uživljavao se,vidjelo se kako analizira,pamti svaki zvuk,svaku riječ.Još uvijek to voli.Nadaren je i u matematici,
ojevi su posebno važni.Ima neke svoje interese oko kojih se vrti i o njima stalno priča i ponovno ,i ponovno , i ne zanima ga što mu mi objašnjavamo da smo to već puno puta čuli,on to jednostavno mora opet izreferirati i nama ,kao i potpunim strancima u parku,na plaži ,u čekaonici...<
> U vrtiću se nije uklopio,nije u stanju pratiti igre vršnjaka,njegove su igre drugačije,netko bi rekao siromašne,ne razvija ideje kao druga djeca koja se igraju dućana,gusara,gostiju i sl.,on se uglavnom mota oko istih ideja ,predmeta,prevrće,manipulira,previše verbalizira,objašnjava npr.vodenim pištoljem prska po garažnim vratima i priča " vidi kako ova kapljica ide
že od one,pa su se sad spojile,ova je kao patkica,ode patkica kod mame patke,vidi kakva je sad,evo još jedne patkice...." i to je u stanju raditi sat vremena.Naravno da je drugoj djeci to malo čudno.Ne pomaže ni to što se lako uznemiri kad netko radi nešto što se po njegovom sudu ne smije.U takvoj situaciji se može potpuno izbezumit i izgubit kontrolu npr.u igraonici je vidio kako se neki dečki od svojih 12,13 godina zezaju i bacaju loptice izvan bazena...eto njega dotrčava sav strog,zapovjeda im da se to ne smije,da
zo to pokupe, nemoj slučajno da ih on vidi da to više rade...oni ga naravno ne obadaju , ali on ne odustaje, šta oni misle,zar nisu čuli šta im je rekao,ne smiju biti tako neposlušni...dečki su već pomalo ljuti ,govore mu da se nosi i okreću se na drugu stranu,što njega još više raspaljuje..."to se ne smije govoriti,da vas više nisam čuo da tako govorite"....ide za njima i špota ih dok se oni već pripremaju da ga ćušnu ,ali on to ne kuži,na kraju sam ga morala odnijeti odatle da ne bi dobio batina,dok je on još uvijek plačući ponavljao svoje prodike.<
> Na ovome ću sada stati jer vidim da sam se previše raspisala,ima toga još puno ali ne želim biti davež-bar ne prvi put.Moji strahovi su sve više usmjereni na polazak u školu,prijateljstva koja za sada još nije uspio ostvariti a nisam sigurna da li doista shvaća o čemu se tu radi i čemu to služi. <i></i>

[feblu]

Misulenac,<
>jako jako slicno mom sinu kad je imao tu dob.Ovako bilo bi glupo da ti kazem da se ne
ines za polazak u skolu.Ja sam se
inula i nakraju sam bila u pravu iz razloga sto su nama pravi veliki problemi poceli bas sa polaskom u skolu.Do tada je sve bilo strasno a kad je krenuo u skolu i trebao poceti pratiti nastavu,biti u zajednici,cekati red,uklopiti se u zajednicke igrennastavu i program katastrofa.Onda je sve izaslo i ono sto se nije moglo sakriti i ono sto se vidi iz avijona.Nije bilo sanse umanjiti problem,kamuflirati nespretnost,ublaziti njegov stres u skolskoj sredini itd...<
>Sad je zavrsio 4 razred sa vrlo do
im jako samo zadovoljni jer je pun znanja iako nista ne pise vec sve ispite radi usmeno.<
>Matematiku radi super zna je nema nikakvih problema iako ponavljam izuzetno spor u pisanji i ima jako tesku disgrafiju pa ce u septem
u raditi na kompjuteru.<
>Sto se tice njegove integracije u skoli sa vrsnjacima recimo da su ga prihvatili jer moraju ali se ne druze viljno sa njim nego bas ako im se kaze da mu pomognu.On je uvijek sam,nema prijatelja i tesko komunicira sa djecom bas iz tog razloga kao sto si ti rekla prica o stvarima koje drugu djecu ne zanimaju,jako se ponavlja i ako mu kazu da prestane on ce ici dalje dok ne zavrsi svoju misao.<
>Tako i kod kuce i dok prica ima jako povisen ton glasa a i ritam je dosta cudan i skaniran reklo bi se jako neprirodan.<
>Ne gleda u oci dok sa nekim razgovara a ako mu se na to o
ati paznja pogleda letimicno i onda opet gleda negdje u stranu ili gore.<
>Izuzetno pamti stvari i one sto su se dogodile prije par godina i zna ih sve napamet.<
>Moze se organizirati samo na jednu max dvije teme sa kojima moze biti zaokupljen po par mjeseci 24 sata na dan i samo o tome moze raznisljati i pricat i daviti nas u kuci i ostale.To ga prode i dode drugo kao da se nista nije dogodilo.<
>Maste jako slabo uvijek iste stvari i to bi bilo to. <i></i>

[sunny april]

Malo odmora nikome ne šteti, a sad natrag u stvarnost...<
><
>Mišulenac , drago mi je što si se uključila, situacija s igraonicaom isl. je i kod nas prisutna.<
><
>Nemam vremena više pisati, ali drago mi je da je pokrenuta ovakva diskusija. <i>Edited by: sunny april at: 19/8/06 20:33<
></i>

[Dinkic]

misulenac i feblu, hvala, puno ucim od vasih informacija.<
><
>feblu je potakla jos jedan segment koji i mene vec dosta dugo muci i proganja, da li radimo do
o,...<
><
>Quote:Ali ja se pitam kako je tom djetetu tj kako se ono osjeca sa ostalom djecom drugacijon od njega i dali je to zdravo za samo djete pohadjati skolu u kojoj zna da je drugacije od ostalih.<
><
>Vasa djeca vjerujem su svjesna svoje razlicitosti, neznam, pitam,... naime mene muci kad djeca s poteskocama shvacaju da su razlicita i kako reagiraju zaista,...da li je to netko proucavao... naime puno puta stvari se pridaju i kace uz dijagnozu (DS, autizam, CP,...), a da je svarnost sasvim nesto drugo. <
><
>Znate li za kakvu knjigu (vjerojatno psiholosku koja to o
adjuje)? Jucer mi je dosla knjiga iz USA o mentalnom zdravlju osoba s DSom pa se nadam da cu stogod naci i o ovome.<
><
>Kako drugi reagiraju, i same kazete svatko na svoj nacin, tako je i kod nas. Dok su manji ide nekako iako se vec uocavaju razlike, no kako rastu, posebno skola djeca ih razlicito prihvacaju. <
>Sto prozivljavaju
aca i sestre, isto svatko na svoj nacin, ima svega, ovisi o pripremi djece i rada sa njima. Trebalo bi sigurno vise raditi s ostalom djecom i pribliziti im sto nasa djeca mogu i kako, a u cemu bi trebali im pomoci ili biti strpljivi s njima. <
>Feblu kako je to u Italiji, da li se drugi roditelji i djeca pripremaju, da li se s njima obavljaju neki posebni programi?<
><
>Kako imam jedan DVD o realnom iskustvu iz USA o integraciji djecaka s DSom u redovni razred, s tim da je on dosao iz njihove specijalne skole (kad su u USA sve spec. zatvorene), dolazi s velikim problemima, no uciteljica i strucni kadar su pripremili cijeli razred i to je jako ocito po njihovim reakcijama. Naravno i njima dojade neki njegovi istupi, cak ga i ignoriraju, a on je u teskoj depresiji jer shvaca da je razlicit, komunikacija mu je losa, odnosi s drugima grozni. No i oni rastu tako da vide da se i on mijenja, da ga se uci svakodnevici (uci prati rublje, kuhati, plesati,...) te postaje bar malo zadovoljniji, ukljucuju ga u njihove sportske aktivnosti i pomalo se ublazava njegova depresija. Na kraju njegova skolovanja svi oni sa simpatijom govore o godinama provedenim s njim u razredu i skoli. <
><
>Ono sto se meni osobno cini da rasteci s nekim tko ima neke poteskoce, sigurno svi puno ucimo o realnosti svakodnevnog zivota, ucimo se stpljivosti i postivanju onoga sto imamo (obitelj, zdravlje, posao,...), imamo vise osjecaja za drugoga. <
><
>Roditelje djece koja idu s nasim Filipom u vrtic, kad im je receno da je u grupi djecak s poteskocama u razvoju su izrekli toliko poticajnih rijeci, da sam bila ugodno iznenadjena. Izrazili su zelju da u grupi bude jos djece s poteskocama. To se vidi i na djeci, njihov odnos prema Filipu je nebih rekla zastitnicki, ali ih ocito uce da Filipu pomgnu da se igraju s njim. Znam oni su jos maleni (uzrast 4-5,5 godina trenutno) no vjerujem da to zrno posijano u malenoj dobi sigurno moze izrasti i dati im jedan plemeniti plod u daljnjim godinama njihova zivota.<
><
>Sigurno, skola je drugo, ali kako je i Tanja4 spomenula curicu u razredu njene kceri, puno ovisi o razredu, djeci, uciteljima, a naravno nama roditeljima kao i roditeljima druge djece. <i></i>

[sunny april]

Kakva su vaša iskustva s terapiskim učinkom promjene prehrane - gluten free, omega 3 dodaci, kako je to u Italiji?<
>Vidim da je to sve na nivou "ne može štetiti ", ali mi se čini da se pojavili par ozbiljnijih kompanija za omega 3 . <i></i>

[aharon88]

Quote:Roditelje djece koja idu s nasim Filipom u vrtic, kad im je receno da je u grupi djecak s poteskocama u razvoju su izrekli toliko poticajnih rijeci, da sam bila ugodno iznenadjena. Izrazili su zelju da u grupi bude jos djece s poteskocama. To se vidi i na djeci, njihov odnos prema Filipu je nebih rekla zastitnicki, ali ih ocito uce da Filipu pomgnu da se igraju s njim. Znam oni su jos maleni (uzrast 4-5,5 godina trenutno) no vjerujem da to zrno posijano u malenoj dobi sigurno moze izrasti i dati im jedan plemeniti plod u daljnjim godinama njihova zivota.<
><
>Nase skolsko iskustvo je vrlo slicno.<
>Naime, kada smo krenuli u akciju uciteljica (a i drugi u skoli) su se najvise plasili reakcije roditelja.<
>Medjutim, na prvom roditeljskom sastanku kada je uciteljica bojazljivo saopstila da "imamo u razredu jednog djecaka sa dijagnozom autizma", i nakon sto sam ja ustao i objasnio o cemu se u stvari radi, roditelji su ili pozitivno ili neutralno reagovali.<
>Jedna gospodja (inace doktorica) je bila najglasnija i odmah je svojim istupom pozdravila sto u nasoj skoli i razredu krece jedna tako "humana akcija". Druga mama (cijeg muza do
o znam jer sam s njim isao u srednju skolu) je samo klimala glavom jedva suzdrzavajuci suze...<
>Po kasnijem vecine roditelja djece iz razreda ponasanju, pogotovo po podsticanju djece da se druze s Lukom (iako se to ne moze jos zvati nekim pravim druzenjem) i ne-izbjegavanju kontakta ni sa mnom ni sa njim, vidio sam da je zaista sve u redu i da je Luka prihvacen.<
>Zastitnicki odnos ("nas mali Luka"-iako je najstariji u razredu) i izrazito povecan prag tolerancije prema njemu je bio vrlo izrazen cak i kod najnestasnije djece u razredu.<
>Kada bi se desilo da se Luka rasplace pa da ga Tamara (asistent) mora izvesti van, oni su ga tjesili i njezno ubjedjivali da se smiri, a ako bi se desila kakva druga galama (ne radi mu se ili se nesto ljuti) u principu nisu posebno o
acali paznju na to, a na svaki Lukin druzeljubiv gest su reagovali sa odusevljenjem.<
>O tome kako su mu aplaudirali ako bi neki zajednicki zadatak uspjesno obavio da i ne govorim.<
>Sve u svemu, zaista nismo imali nikakvih problema ni sa djecom ni sa roditeljima ni sa osobljem skole od cistacica do direktora (ako nam nisu pomogli sigurno nas nisu ni u cem ometali), ali i mi smo nastojali da stvari postavimo tako da Lukino prisustvo u razredu i ucesce u nastavi nicim ne remeti drugu djecu. Sve probleme smo ili preduprijedili ili na vrijeme i
zo rjesavali stalno prateci sta se desava i u razredu i u nasem djetetu.<
>Naravno, dragocjena i nezaobilazna pomoc je bila od strane Lukinog asistenta, a to je ispalo vrlo simpaticno jer su se djeca iz Lukinog razreda hvalila drugima da imaju dvije uciteljice. Desavalo se da Tamara (vrlo uspjesno) zaista i zamijeni uciteljicu kad je trebalo.<
>Sve u svemu zaista je bilo do
o, i zato sa puno nade i optimizma ocekujemo novu skolsku godinu, iako je drugi razred sasvim druga prica u odnosu na prvi...<
>Idemo dalje, malim ili nesto vecim koracima, samo naprijed...<
> <i></i>

[misulenac]

Moj Mišulenac ima problema sa senzornom integracijom i to mu je velika prepreka u uključivanju u uobičajene aktivnosti u vrtiću kakav je naš (blizu 30 djece u grupi). On je većinu vremena jednostavno preplavljen svom silom podražaja oko njega i u pokušajima da ih preradi i posloži prođu mimo njega i prilike za druženje.On od drveća ne vidi šumu.Uz to ,on ima i nekakav otpor i strah prema svemu što je njemu novo i neisprobano , i dok druga djeca vide nešto primamljivo i zabavno , njega koči nekakva pretjerana doza opreznosti i nesigurnosti.Drugim ljudima je teško shvatiti da takvo njegovo ponašanje većinom ne znači da on nešto ne želi raditi, i jasno mi je kako su ga tete u vrtiću vjerojatno smatrale nezainteresiranim, nemotiviranim, lijenim i sl.Kao dvogodišnjaku,trebalo mu je do
ih mjesec dana da krene s toboganom.Na početku je bilo i suza ,deračine i sl. a poslije je u tome uživao i nije se dao skinuti s njega.Tete u vrtiću niti imaju previše vremena .a na žalost ni volje da se bakću s takvim "mušicama".Sistem je takav-ponuđeno ti je,a ako nećeš- tko ti je kriv. <
>Što se tiče dileme oko toga jesu li oni svjesni svoje različitosti i kako to utječe na njih,moram reći da u našem slučaju nemamo baš do
a iskustva.Mišulenac je sa svoje nepune 4 godine skužio da tu nešto ne štima,da se on ne uklapa, ne druži,ne sudjeluje kao druga djeca.Što je drugima lako , prirodno, spontano , njemu je teško, nerazumljivo ,a često i zastrašujuće.Njegovo odbijanje i povlačenje je shvaćeno kao mrzovolja ili nedruželjubivost.Eh,da je to doista tako,bila bi to druga priča, ali on želi kontakt ,želi djecu,želi druženje a sam to ne može ostvariti i tu nastaje kratak spoj.Smatra se da djeca sama moraju doći do toga da se priključe skupini druge djece i uključe se u igru poštujući nepisane zakone grupe.Mišulenac to sam ne može,njemu je potrebna pomoć,smišljena ,ciljana ,sistematska,svakodnevna aktivnost u malim koracima uz puno ponavljanja.Nažalost ,on takvu pomoć nije dobio i ljut je na djecu iz grupe , a najviše na sebe,što se nije uklopio onako kako želi i osjeća nelagodu i nepripadnost.Još jedna je stvar koja ga izdvaja ,a to je njegova "prevelika" potreba za fizičkim kontaktom.On je jako topao i velika maza,stalno plazi po nama,grli,ljubi,stišće,vješa se na nas.Takav je i s drugom djecom,pogotovo kad je nečim ushićen,kad nekome nešto objašnjava,kad ga netko sluša,o
ati pažnju,on ih hvata za ruke ,vuče, grli,trese,stišće,unosi se u lice.Većina djece to izbjegava.Često se dogodi da ga odgurnu.To je za njega pogubno. <i></i>

[franika]

Misulenac, imas poruku u Inboxu! Fran 23.4.2002. Nika 9.5.2004.<
><
><
><i></i>

[misulenac]

U inboxu sam našla samo Welcome to ezboard! Ne znam jesi li na to mislila? <i></i>

[franika]

Nisam, ne kuzim! Pisem ti sada opet u inbox, provjeri opet! Fran 23.4.2002. Nika 9.5.2004.<
><
><
><i></i>

[Dinkic]

<
>Veceras na HRT1 u 21.00 h je dokumentarna emisija Autizam je svijet.<
><
>Teletekst pise:<
>Sue Rubin koja pati od autizma pa sve do 13 godine nije mogla komunicirati i nadzirati svoje ponasanje.<
>Danas je ona 26 godisnja zena jedna od najupornijih zagovornika prava osoba s posebnim potrebama.<
>Istodobno ona je i studentica s najvisim IQom. <i></i>

[nadicab]

Dinkic jesi li snimila? Ja imala ugodne goste <
>Misulinec, ja bih ti savjetovala da probate dobiti defektologa u vrtic za malenoga. AKo si u Zagrebu, to cak i ne bi trebao biti neki veci problem. Denis (16.05.2000.) <i></i>

[Dinkic]

Naravno snimljeno, za jednu mamu koja ima djecaka s autizmom.<
> <i></i>

[feblu]

Evo nas opet tek smo jucer stigli sa godisnjeg odmora iz hr.Bilo nam je super iako smo malo bili na moru zbog loseg vremena.<
>Ovako Sunny april,<
>mi smo probali dijetu bez glutena i bez kazeina.Prvo smo izbacili mlijeko i sve mlijecne proizvode zatim secer uzimali smo umjesto njega fruktozu i na kraju i gluten.<
>Ovdje kod nas ima cijela jedna grupa roditelja koja stoji iza americkog protokola DAN ima ih oko 3000 u italiji koji prate rade i informiraju se za taj nacin prehrane i zivota da barem pokusaju ukloniti ili umanjiti autizam.<
>Ja sam probala ali nisam vidjela nikakvog rezultata tj.situacija se nije promjenila ni na bolje ni na lose.<
>Mozes pogledati sto te zanima (na talijanskom) na ovoj adresi http://www.genitoricontroautismo.org <i></i>

[sunny april]

Tako sam si i mislila.<
>Osim toga , mojeg izbaciti s ugljikohidrata bi bilo ravno samoubojstvu, ali tko zna. Ja sam sasvim sigurna da to sve ima veze s čokoladom!<
>Ja se spremam staviti ga na omega 3, pa ću se javiti ako uspije. <i></i>

[feblu]

Ne moras izbaciti definitivno sve ugljikohidrate tj.samo one koje imaju u sebi gluten kao tjesteninu od psenice ili psenicno
asno ali zato umjesto toga mozes koristiti
asno od rize i kukuruzno
asno zatim tjesteninu od rize i kukuruza.Mi smo to kupovali s obzirom da mi jedemo jako puno tjestenine i mogu ti reci da nije bilo lose a ni tako tesko jao sto sam mislila.<
>Radili smo i kruh i kekse za dorucak koje je rado jeo ali kao sto sam vec napisala ja nisam vidjela nikakve promjane u djetetu.<
>Osim toga ta je hrana prilicno dosta skupa pogotovo kad uz to jos kupujes i mlijeko od rize za dorucak jer moj sin ne voli caj. <i></i>

[suzaks]

Ovo je jedna od tema ovdje koja me od svega u zadnje vrijeme do
o opalila po hercu...i dala u preispitivanje vlastitog odnosa prema vlastitom djetetu...<
>Imamo dvije familije koje se susreću sa sličnim poteškoćama i uvijek imam nekak više razumijevanja za njihove, nego poteškoće vlastitog djeteta...Jer intimno moj vlastiti neorganiziraniji um sluti da bi lakše mogao sa djetetom A.sindroma ili sličnih konotacija nego se boriti sa svakodnevnom fizičkom mukom nehodanja i 24-satnog sudjelovanja u istom vlastitog djeteta...<
>No, mama mi jedna priča o svom djetetu i upoznajem ga...sve karakteristike koje ste vi na topiću na
ojili...fiks ideje oko jedne teme, jedna te ista pitanja, nemogućnost izvršavanja nekih uobičajenih svakodnevnih poslova, socijalizacija jednaka nuli...ali...kad smo se upoznali...klinac priča o Sunčevom sustavu, o planetama takve detalje koje mi nećemo još znati da živimo 1000 godina; razaznaje ljudske emocije (meni izgleda da je i malko vidovit) - neće s tobom riječ progovoriti ako si negativno na
ijan, ako si u pozitivi komunicirat će; zločeste ljude iskenira....neke stvari koje npr. taj dječak nosi su po mom mišljenju DAR...samo nas previše svakodnevnih gluposti i materijalističkih nazora tjera da ih dovoljno ne čujemo i nastojimo da oni postanu reprezentativni dio zajednice...<
>Ja nekad stvarno poželim da se vrate ona vremena kad mi je naša Lucija pričala kako su planete vezane telefonskim žicama, a ustvari da na Zemlji žive ljudi bez ruku i nogu i da oni nisu stvarno živi (jer tu vidim ogromnu svemirsku simboliku), a manje o glupavim likovima iz 'Naše male klinike' koja ju trenutno opsjeda...Sve te njihove bljeskove malih umova i srca , koliko god se oni činili neobični, treba duboko pohraniti u srcima jer su nam oni smjerokazi TKO mi stvarno jesmo...a nismo ovo što nam materijalni život nastoji nametnuti!!! <i></i>

[feblu]

Lijepe rijeci suzaks! <i></i>

[sunny april]

Za komentar suzaksinih krasnih riječi trebala bih se više skoncentriati jer mi u momentu navre masa riječi i osjećaja koje moji prsti teško prate.<
>Svakome je njegova muka najteža, i kad ja mislim da djeca s tjelesnim oštećenjem izazivaju empatiju okoline , a moje dijete svojim cviljenjem osudu mene kao previše popustljive majke - mama djece s tjel oštećenjem misli o
nuto.<
>Krasno je što na ovakvom mjesu možemo razmijeniti mišljenja ili barem pročitati komentare, da mi je barem ovaj forum bio na početku naše borbe. Nisam mogla dobiti ni adekvatan savjet dopustu za dijete pp, centar za soc rad me gadno zakinuo u materijalnim pravima... Ali , never mind.<
><
>Škola je počela, kako napredujemo?<
>Mi smo ok, puni elana, svi su odmorni , a i ja sam si nekim čudom pozitivu složila u glavi, za sad je do
o.<
>Malo sa gledala ostvarenje.crolink.net/, već dugo nisam bila na njihovoj stranici. Ne znam vaša iskustva ni da li je bilo komentara, meme je za naše poteškoće zainteresirala razvojdjece.crolink.net/k...p?ID=2694, ako nekome može pomoći , super. <i></i>

[Dabilly]

ja nisam mogla otvoriti linkove, a ne znam na što si točno mislila, jade ponovno probaj <i></i>

[sunny april]

Nije žvaka za seljaka <
><
> razvojdjece.crolink.net/k...sp?ID=2694<
><
>razvojdjece.crolink.net/knjizara.asp <i>Edited by: sunny april at: 12/9/06 19:53<
></i>

[Gost]

Nije žvaka za seljaka <
><
> razvojdjece.crolink.net/k...sp?ID=2694<
><
>razvojdjece.crolink.net/knjizara.asp <i>Edited by: sunny april at: 12/9/06 19:53<
>
</i>

Evo i nas opet nismo se dugo culi.Kako vasi klinci? Skola je pocela?! Kako?

[Maremy]

Evo da vam se javim pod drugim imenom jer se pod starim nisam mogla logirati od kako je napravljen novi forum.
Kod nas sve po starom osim sto je pocela skola pa se pocelo vise raditi pogotovo jer na pocetku ima puno ponavjanja gradiva.
Za sad toliko pa vas sve pozdravljam.

Maremy(feblu)

[Maremy]

Zar je moguce da je svima odjednom dobro i da vam ne treba nikakva potpora??
Salim se pozdrav svima
feblu