Šta ne pričati pred djetetom?

[Jasena]

Ja radim slicno kao ti - nikad ne kritiziram dijete pred drugima i ne opisujem je kao zlocestu, "tesku" i sl. U biti, ni njoj samoj ne govorim da je zlocesta.<
>Pohvalim je pred drugima (u smislu da prepricam kako je nesto super napravila) sam za iznimne stvari, ali nju, kad vidim da nesto radi ili je napravila ili joj je uspio neki tezi pothvat, obavezno je pohvalim. Kad se mazimo, znam joj reci da je moja divna, mila, draga djevojcica, ali takve hvale nemaju veze s konkretno ucinjenim. <
><
>Pred njom nikad ne spominjem druge osobe u ruznom kontekstu (moj estarce, MMove starce, MMa, njene frendove, tete u vrticu), ne pricam o stvarima koje ona vjerojatno ne bi razumjela ili bi joj bilo tesko/prerano shvatiti (otkazi, podmetanja na poslu, problemi s poslom) i opcenito ne govorimo stvari koje bi nam bilo neugodno kad bi negdje ponovila. <
><
>Isto sam primijetila da, kad prepricavam nesto sto je napravila, da joj je neugodno i da bi radije da nisam spominjala. Npr. neki dan smo prolazile pored celavog tipa i ona je zapjevala na glas "ciko nema kosu".. tip se nasmijao i sve je bilo ok, ali ja sam joj objasnila da ne smije tako ... bla, bla.. doma sam MMu ponovila pricu jer mi je bila simpaticna, a ona se sva pokunjila sto mu to pricam, kao da ju je bilo sram <i></i>

[Barbi]

Jako pazim šta pričam.<
>Jednom smo se MM i ja malo posvađali, bolje rečeno glasnije porječkali pred P. On je gledao malo mene, malo MM-a, napravio je tako poplašeni izraz lica i počeo vikati "neće, neće".<
>Ja sam se trenutno rasplakala, to neću zaboraviti dok sam živa. <
> <
><
> <
> <
>P. 10.06.2002., Blizanac<i></i>

[Potica]

Nikad pred djecom nisam pricala kao da nisu prisutna, to mi jako smeta. I inace pazim sta govorim. PATRIK 26.05.2001.<
>HANA i ERNA (prevelike za ovaj forum)<i></i>

[Jasena]

Quote:Nikad pred djecom nisam pricala kao da nisu prisutna, to mi jako smeta.<
> <i></i>

[malamaja]

Quote:Primjetila sam tako u razgovoru s mamama da kad opisuju svoje dijete znaju reći npr. baš je zločest, bezo
azan, ništa ne sluša itd. Popljuje dijete a ono naravno sve to sluša. <
>ne, to ne radim. znam ju upozoriti da to nije lijepo što radi ali ju ne "špotam" pred drugima...to mi je odvratno i ponižavajuće.<
>a i sjećam se iz vlastitog djetinjstva da su to meni radili i fuuujjjj <
>ne pričam prostote, ne psujem, izbjegavam ružne izraze....<
>i ja bih rekla ovako: svako dijete je više ili manje slika svojih roditelja, pa ako krenem "pljuvati" po svom djetetu nisam onda niti ja puno bolja. <i></i>

[ina dvaputmama]

Odmalena se ponasam prema njima kao da sve razumiju i uvijek pazim sto o njima govorim kad su pokraj mene. To se naravno odnosi i na "tracanje" blize i daljnje rodbine, jer ne zelim da ih oni gledaju mojim ocima. <
>MM i ja se pred njima nikad ne svadjamo, eventualno neki "otrovni komentar" padne, kad se vise ne mogu suzdrzati, ali nasmijanog lica, tako da klinci samo mogu misliti sto sam rekla. M 1997.<
>Jo 1999.<
>.<
><i></i>

[malamaja]

Ina, ovo me podjetilo na moju frendicu u srednjoj školi čiji su se starci (oboje profesori str. jezika) obično svađali na nekom drugom jeziku da ih klinci ne kuže o čemu oni to <i></i>

[MALENA MAMA]

<i></i>

[nikolinamama]

Mi nismo profesori jezika ali vrlo često pričamo na engleskom u zadnje vrijeme. A Nikola nas pusti i sluša a onda pita - što si sada rekla tati? Samo čekam kad će se i on uključiti u razgovor - na engleskom! Nikola - 15.11.1998.<
><
>Lara - 04.01.2004.<
><i></i>

[Jana]

Mi isto koristimo engleski, samo je problem što i ona sad uči engleski u vrtiću, pa već dosta kuži... Hm, morat ćemo se prebaciti na talijanski <i></i>

[ALEX]

Mislila sam da smo mi jedini koji koristimo engleski kad T. nesto ne treba cuti.<
>Ali svadja je svadja na bilo kojem jeziku i mislim da dijete to osjeti iako ne razumije rijeci, tako da se pred njom ne svadjamo sve da govorimo i arapski T 25.07.2000.<
><i></i>

[tamara1001]

Starci od MM su se doma svađali na Njemačkom. <i></i>

[Jasena]

Mi se pred Emom i grlimo i ljubimo i smijemo i veselimo i svadjamo. To nisu burne svadje gdje se vice i ljuti, nego razgovor (nekad i malo zustriji) u kojem svatko od nas kaze svoju stranu i gdje se na kraju dogovorimo kako ce biti.<
>Ne pada mi na pamet skrivati pred Emom da se ponekad u necemu njen tata i ja ne slazemo, to je sasvim normalno u ljudskom odnosu i zelim da ona zna da je i ljutnja ok osjecaj. <
><
>BTW, kad mi je jako bed, ne sramim se ni zaplakati pred Emom, ali joj onda objasnim zasto placem, zasto sam tuzna. <i></i>

[mamaiAM]

Mi isto koristimo engleski kad treba reći nešto što AM ne smije čuti, ali pazimo da to bude samo ako doista ne može drugačije. Npr u autu.<
> <i></i>

[nikoiedi]

Jasena Niko 20.05.2001.<i></i>

[Jasena]

<i></i>

[tajana]

pred njima treba paziti da ne prepričavamo svojim prijateljicama neštš što su nam rekli u povjerenju i moglo bi im biti neugodno zbog toga, a mi npr.,prepričavamo jer nam je to bilo "jako slatko" <i></i>

[TinaL]

Jasena vec sam mislila da jedino ja ne skrivam osjecaje i raspolozenja <
>I kod nas ima svega - smjeha, ljubljenja, .kiss grljenja, ljubavnih izjava, <
>ali bome ima i svadja - tipa zustrih objašnjavanja, <
>otvorenih razmimoilazenja u misljenjima a i suza i s moje strane :cry (uz L duzno objasnjenje zasto)<
>Jednom mi je mm rekao da on ne zeli nikakve prepirke, ni svadje u L prisustvu. Al ja sam mu rekla da mislim da ona nece imat traume od toga kaj se mi ponekad svadjamo, (jer ne razgovaramo na "pas mater") dok god vidi da iz te svadje izadje u konacnici neko konstruktivno rjesenje i vidi da nas odnos nakon svadje nije narusen. Svako ima pravo na svoja raspolozenja i osjecaje, kako ona tako i mi, a ako se ponekad razlicitosti i sukobi moraju rjesit (lijepo receno ) sukobom misljenja - pa sve je to za ljude <
>Kazem ,ako nakon njih odnos dalje normalno funkcionira.<
>Meni osobno je vise smetalo i izazivalo traume <
>kad nisam bila svjedokom svadje izmedju mojih staraca, ali sam zato danima svjedocila nihovim medjusobnim razgovorima "po sluzbenoj duznosti", u jednom tonalitetu ; za razliku od nekih iskricavih razmirica koje su buknule iznenada, ali su se
zo rjesile i nisu ostavljale traga na njima ( a ni meni ) <i></i>

[medo14]

Mislim da je velika razlika da li se radi o o žučnoj raspravi ili svađi. <
>Ako je žučna rasprava u pitanju, mislim da nema potrebe to skrivati od djeteta, to bi bilo kao odgajanje u “sterilnim” uvjetima, kao ono život je ružičast.<
>Ali ako je svađa, u principu neka dublja razmimoilaženja, mislim da ona izaziva samo strah i nesigurnost u djetetu i po meni bi roditelji trebali to raščistiti bez prisustva djeteta.<
> <i></i>

[Mirna]

Covjece koji ste vi lumeni kad se tak u zaru svadje mozete prebaciti na engleski Sta ja znam svadjamo se stalno, ali u principu se ne svadjamo nego konstruktivno razgovaramo, manje vise. Klinci onda uljecu mamamamamamamamama mogu ja sad nesto reci i prekinu nas.<
>Uglavnom to me ne za
injava. Vise me zabarinjava starija koja ima usi (ma i doslovce i literarno) ko Dumbo. Jednom sjedimo mi kod svekrve na rucku i starija usred juhice i srkanja izvali:Baka, mama i tata se mlate! Mi se zagrcnuli, pogledali i onda nastavili uz blagi smijesak mala-ne-zna-sto-prica jesti juhu.<
>I za dva dana dolazi meni muz doma i pita me jesam li ja tebe ikad mlatio What??? Pitala me mama je li s nasim
akom sve ok jer se mi mlatimo, tako joj je unuka rekla. <
>Bilo je jos provala u vrticu. Kad je meni bilo slabo i mama mi sva uspanicena dosla doma (ja rigala) a mama me u totalnoj histeriji pita Jesi povracala krv. Nakon toga starija u vrticu prica da joj je mama jako bolesna da povraca krv. I tak. Ima tih puno prica. Kako je svima pricala da je tatin prijatelj poginuo od pada cigle na glavu (mi smo pricali koliko je gresaka na gradilistu potrebno da neko strada)...... <i></i>

[Jana]

Quote:Mi se pred Emom i grlimo i ljubimo i smijemo i veselimo i svadjamo. To nisu burne svadje gdje se vice i ljuti, nego razgovor (nekad i malo zustriji) u kojem svatko od nas kaze svoju stranu i gdje se na kraju dogovorimo kako ce biti.<
>Ne pada mi na pamet skrivati pred Emom da se ponekad u necemu njen tata i ja ne slazemo, to je sasvim normalno u ljudskom odnosu i zelim da ona zna da je i ljutnja ok osjecaj. <
>Jasena, ovo potpisujem. Doduše, mi se nikad ne svađamo 'zaozbiljno' nego se znamo porječkati, i to na zvonkom, zvučnom hrvatskom nam jeziku jer on doista pruža velike izražajne mogućnosti <
>Mi engleski inače koristimo kad ogovaramo tete iz vrtića ili kad je na dnevnom redu neka slična škakljiva tema <i></i>

[sany]

Mirna <
><
>cula sam za slicnu pricu, kad je to mala rekla moja prija kaze svekrvi mrtva hladna - da, istina je, vas sin me mlati svaki dan <
><
>nikad nemojte pred djetetom ogovarati roditelje vaseg muza, osim naravno ako ne zelite da se sazna <i></i>

[medo14]

Primjetila sam tako u razgovoru s mamama da kad opisuju svoje dijete znaju reći npr. baš je zločest, bezo
azan, ništa ne sluša itd. Popljuje dijete a ono naravno sve to sluša. Ne znam, uvijek me to štrecne, kak će to dijete i biti do
o ako ga tako javno kritiziraš. Možda su baš cure oko mene tako kritične prema djeci, ne znam da li to i vi primjećujete. Ja pak idem možda u drugu krajnost, ne kitim i hvalim pretjerano, ali uvijek pokušavam pozitivno govoriti.<
>Ili drugi primjer, mojoj maloj (3.5 g) se svidio jedan mali dečko i ona je o njemu počela intenzivno pričati. Nama je to bilo simpatično kako je ona njega oda
ala i ja sam (pred njom) to prepričavala mami,
atu a i muž i ja smo to komentirali. Nakon toga osjećam da se ona malo povukla kad se nađemo zajedno ja, ona i taj mali dečko (njena simpatija). Mislim da sam pogriješila što sam pred njom komentirala, sad šutim ko zalivena. <
>Naravno vrlo pazim da ne pričam nešto negativno o osobi koju i dijete poznaje, da slučajno ne prepriča baš toj osobi, neugodnjak.<
>Ima li još nešto na šta treba o
atiti pažnju??<
> <i></i>

[antonia]

znam dosta roditelja koji se ne obaziru na djecju prisutnost i pricaju o njima kao zlocestima, nezahvalnima , neodgovornima i sl. to mi je uzasno ruzno cuti.<
><
>misljenja sam da su djeca onakva kakvim ih odgojis, sigurno da ima lakse i teze odgojive djece, ali to su tvoja (moja) djeca ..... svaki trud je itekako isplativ... ako dijete osjeti da je voljeno bez obzira na njegove nestasluke, ako osjeti da u njega imamo povjerenja sigurno ce nam to visestruko vratiti.....<
><
><
> <
>Mia 01.09.2003.<i>Edited by: antonia at: 3/24/04 14:04<
></i>

[suncana]

Quote:Ne pada mi na pamet skrivati pred Emom da se ponekad u necemu njen tata i ja ne slazemo, to je sasvim normalno u ljudskom odnosu i zelim da ona zna da je i ljutnja ok osjecaj.<
><
>Slazem se sa Jasenom!<
>Marta jos ne prica,al jako do
o osjeca sve promjene nasih raspolozenja pa tako i tona naseg razgovora. Obicno nakon nekog zucnijeg razgovora ili jacih emocija tata ili ja o
atimo se njoj i kazemo mi/ja sam sretan ili ja/on je tuzan.<
><
>Za one teske razgovora obicno trazimo vrijeme ili prostor gdje nas ona ne cuje (npr. navecer, vani na taraci. Hladan zrak nekad do
o dodje vrucim glavama ) <i>Edited by: suncana  at: 3/27/04 22:35<
></i>

[nata003]

Quote:Mi isto koristimo engleski kad treba reći nešto što AM ne smije čuti<
><
>mi ako nesto hitno moramo reci a Hanna je prisutna (a nije za njene usi) spelujemo <
>a za koju godinu dok savlada i spelovanje cemo morati preci na neki drugi jezik koji oboje znamo a djeca ne, sto je sve teze <
><
>(mislim, ja govorim sad vec zapravo pasivno jer ne koristim, i francuski, ali mm ga ne zna ni beknuti )<
><
>ali to su vise informacije (od najbanalnijih, u kupovini recimo ima li doma K-E-K-S-A , ako je doba dana kad nije najbolje da pocne cviliti da bi keks i slicne prakticne situacije ), ne svadjamo se na stranim jezicima <
><
> -----------------------------<
>Hanna 18.09.2001.<
>Andrej 24.11.1989.<i>Edited by: nata003  at: 3/29/04 23:30<
></i>