Sada je: 24 srp 2026, 01:08.

odakle ste naucile dojiti?

O dojenju, (na)dohrani i prehrani djece.

Moderatori/ce: Diami, nevenera

PostPostao/la podocnjaci forever » 07 vel 2007, 14:42

:pise

Ja sam kao jedna neviđena gotovanka ovako zamišljala svoje majčinstvo: beba mirno spava u svojoj sobi, tata radi, ručakk je već skuhan (ovo, naravno, pišem u pasivu jer vršitelj radnje nije poznat ili nije važan :lol) i serviran na stolu :lol a mama napr. šije... ili gleda svoje omiljene serije... itd. :mrgreen:
Nisam puno razmišljala. Jesam pomalo čituckala štošta, no uglavnom sam se vodila, kao i toliko puta u životu prema onome "ma riješit ćemo sve u hodu, sve će to doći na svoje... kako žene tisućama godinama prije mene, tako ću i ja...nigdar ni bilo da ni nekak bilo..." ;-)

Ipak, moram reći da je bilo dosta straha od poroda, koliko će to boljeti (naravno, bit će prirodan porod), kao što to uglavnom i optrećeuje prvomajke (haha, pazi ovu dvosmislenu riječ), straha da se ne udebljam previše i nade "joj, da bar budu blizanci". :cool

No, kad se radilo o dojenju, tu nikako nisam mogla uspostaviti kontakt sama sa sobom. Nisam mogla zamisliti ta svoja dva grudna atributa kao nečije hranilice. Nikako. Nisam uopće mogla zamisliti sliku sebe kako dojim. Ali u principu, bila sam za dojenje. Hm, ili je to isto bilo iz gotovanstva - moja mama je dojila nas svo četvero, i to kasnih 60-ih godina, kad je adaptirano bilo u "naletu", pa rek'o, valjd ću i ja.. :dunno u svakom slučaju će mi mama biti od savjeta i pomoći.

Naravno, ali naravno da je apsolutno sve, od početka do kraja trudnoće te od početka do kraja dojenja bilo za 180°drugačije nego u bilo kojem zakutku mojih misli :shock: :shock:

Kao prvo, dijete je ranije rođeno, mjesec i po dana. :shock:
Naravno, carski.
Ode mališa u inkubator, a meni grudi puuuucaju.

Šta sad? Šta to znači izdajati se? :conf :conf Kako? Pa ne valjda onim muzilicama, pumpicama :strah koje sam u prolazu ošacovala dok sam se dvoumila oko dezena bodija ili dubine kadice...
Ili, avaj, pa ne valjda da me sestra onako krvnički masira kao što je jedna, na svoju nesreću pokušala? :pila Ne'š majci, ne, ne.

Ja to moram u svom stilu odraditi. :cool

Na stranu šala, ali taj prvi dan (4. od poroda) kad mi je mlijeko nadošlo bilo je strašno. Jednostavno nisam mogla izdojiti ništa. Nit aventovom izdajalicom, nit pumpicom, ama ništa. Ciiiijeli dan pokušavala, mislim da sam i imala nekakvu temperaturu, sestre ulaze i izlaze, niti jedna baš nikakva pametan savjet, čak štaviše - sve gore od gorega. Stid me je i reći šta su neke od njih "savjetovale" i govorile, a na što sam ja, (tada) u neobranom grožđu onako neuka i tupava nasjela. :roll:
Pa šta da radim, majko mila? Moja majka rođena ne zna šta da mi savjetuje, samo me tješi. Mm, avaj... kažem, traži nešto na internetu, ali ajme, ne zna engleski...ne zna kud će sa sobom.. unezvjeren, pogubljen.
Donio mi par tekstova, peh, pa nijedan s rode (doduše, nisam tada ni znala za ovakvu vrstu pomoći, forumske pomoći :dunno)...uspio ipak negdje iskopati jedan prekrasan tekst na nekoj nemamblagevezenidanaskojoj stranici, gdje je bilo sve o nedonoščadi, a u sklopu toga i izdajanju koje uz nedošeno dijete neminovno ide - za one majke koje žele dojiti. :ja? :)

Tu je bio savjet da se mama mora smiriti i opustiti te staviti sliku svog tek rođenog djetea pred sebe kao motivaciju.
Eh, problem je bio što je mališa stvarno strašno izgledao taj prvi dan. kao mali mišić mokri, kilu i po težak, sav nekako siv, tuužan, ajoooj. :cry:

Ali, ništa sada, idem u akciju. Moja cimerica zaspala, večer je, slijedi pokušaj izdajanja po ne znam koji put taj dan, grudi živi kamen, oblog od toplog ručnika preko njih, sliku pred sebe :3srca i - jupiii, ide
:bye :bye :bye

Bilo je tu nekih 30-ak ml kolostruma + mlieka (za sve majke nedonoščadi to je uuuuspjeeeeh), odnijela ja pooonosno bočicu na intenzivnu - i tako je krenulo. Svakim danom sve bolje, sve više mlijeka, mali papa, i tako neka dva tjedna.

Onda je mališa otprilike bio spreman i da sam počne sisati, ali - hehe, novi problem, uvučene bradavice. :bonk

Ta tko bi još i na to pred porod mislio?

Ništa, ajd sam nova čuda tehnike savladavati - te nesretne nastavke za dojenje. Ma, kad sad razmišljam o našem dojenju prva tri mjeseca, pa to je bila čista tehnika i matematika, ništa instinktivno nit "samo od sebe", uf.

Mališi ti nastavci nisu smetali, on je od prvog (odn. svog 14-og) dana navalio sisati k'o gladni ćuko, samo što nije počeo režati... muško jedno :3srca
No, nije baš uvijek bilo ugodno namještati te nastavke na bradavice, a onda i njega namještati na te nastavke :roll: :roll: dok ljudi dolaze u posjet svojim bebama, i tako, malo usput gledaju i nas kako dojimo naše bebe u tim boksovima za nedonoščad. Jer, maleni je bio mjesec dana u bolnici.

Nakon toga sam dojila još mjesec i po na nastavke, ali sam mu davala uvijek prije toga da proba i bez njih... dok nije uspio sisati sasvim fino bez ikakvih pomagala i pomoći.

Ostalih godinu dana dojili smo bez iiikakvih, ali baš ikakvih problema. Jedan skroz blagi zastoj riješen listom kupusa i ništa više. :) Nisam imala puno kontakata s onim negativističkog stava prema dojenju, nažalost, ili poslovično, bila je jedino moja sveki ta koja je "za dojenje, ali, sitan je mali, možda bi mogao još nešto čvršće pojesti".

Eto, koliko sam sve to burno proživljavala vidite koliko sam se raspisala. Ali, zato što sam stvarno jako ponosna na sebe što sam se tako dobro snašla u svemu tome, baš kako rekoh u uvodu "playing by ear".

Moji zaključci nakon svega, odn. ono što sam ja naučila jest:
- nema veze ako zbog okolnosti dijete jedno vrijeme mora miješati majčino mlijeko i adaptirano, niti je presudno ako kombinira dudu, bočicu i siku (a bogami i sondu, moj je sve to probao u bolnici) - sve se opet da usmjeriti ka dojenju i samo dojenju; odn. u mom slučaju je ona "ne daj djetetu bočicu ili dudicu da se ne odvikne od dojke" ipak samo bapska priča

- uvriježeno je (hm, makar među sestrama i liječnicima na mom odjelu( da nedonošene dijete mora imati nekih 2 kg otprilike da bi smogao snage da uopće sisa, ne treba pokušavati ranije; wrong! nisu sva nedonošena djeca uspavana i nemoćna, moj je već sa 1800 g bio spreman itekako povući :papica

Jesam malo udavila? :pise
:mah
Avatar
podocnjaci forever
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 833
Pridružen/a: 06 kol 2005, 13:19

PostPostao/la Ina66 » 07 vel 2007, 15:46

nisi :)

znala sam da je nedonošče i za probleme za spavanje, al' za ovo ti svaka čast :3srca
Avatar
Ina66
kuhinjska fly lady
 
Postovi: 33941
Pridružen/a: 01 srp 2001, 23:45
Lokacija: Split

PostPostao/la patkica » 07 vel 2007, 16:05

PF, divna prica, nisam znala bas te sve detalje ;-)
Ja sam mislila da je pod normalno da cu dojiit. U rodilistu sam imala problema (dijete spava, cice nabrekle i tvrde, pucam od mlijeka, temperature i sl.). Pomogle su mi frendice svojm telefonskim savjetima (jedna od njih je daaaavno dolazila na forum - Jamama - ona je bila moja telefonska savjetnica) a kad smo dosli doma uz vise manje klasicne probleme (ragade i sl.) bilo je sve OK.
S drugim djetetom sam isla radjati na SD jer sam htjela 24satni rooming, osim sto sam ju htjela ful tajm sa sobom, htjela sam izbjeci nagli nalet mlijeka (koji mi se s prvim doslovno preko noci dogodio). I uspjela. Ona se prikacila i vukla. Kolostrum, pa mlijeko. DOslo je i prije (a ne treci dan) i kako je dolazilo tako je ona jela...
Avatar
patkica
svizac
 
Postovi: 24417
Pridružen/a: 11 vel 2001, 22:34
Lokacija: u ormaru

PostPostao/la Kolberg » 07 vel 2007, 16:15

dok sam bila trudna otkrila sam ovaj forum i iskljucivo ovaj forum i cure ovdje su mi pomogle sa uspijem. Sad mi je zao da nismo bili 24h sa sobom u bolnici nego od 6 ujutro do 23, pa su ga onda po noci nadohranjivali jer je bio uzasno gladan, al se nadam u drugoj trudnoci dozivijeti ovo sto pače.
Avatar
Kolberg
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 2271
Pridružen/a: 22 stu 2001, 14:32
Lokacija: ispod podsusedskog mosta

PostPostao/la Hope77 » 07 vel 2007, 18:11

Čitala sam malo po forumima, ali uglavnom sam skužila sama.
Avatar
Hope77
Asimilirana
Asimilirana
 
Postovi: 2528
Pridružen/a: 13 lis 2005, 23:19

PostPostao/la sj » 08 vel 2007, 10:28

eli, nemam mliječne žljezde :dunno
Avatar
sj
Parkovi i nasadi
 
Postovi: 18826
Pridružen/a: 10 vel 2003, 07:59

PostPostao/la eli » 08 vel 2007, 10:33

bar znaš da nemaš razloga za grižnju savjest zbog neuspjeha. :hug
eli
Sveta krava
 
Postovi: 8339
Pridružen/a: 30 ožu 2002, 12:57

PostPostao/la sj » 08 vel 2007, 11:19

bar znaš da nemaš razloga za grižnju savjest zbog neuspjeha

Da, sada. Ali sam se napatila pokušavajući izdajati, stavljajući je na prsa i pokušavajući povećat produkciju mlijeka. I živeći par godina s grižnjom savjesti. Ali mi je zato bilo lakše sa T. Otplakala sam sve u jedan dan i rekla sam sebi da nisam loša mama ako ne mogu dojit :mrgreen: :mah
Avatar
sj
Parkovi i nasadi
 
Postovi: 18826
Pridružen/a: 10 vel 2003, 07:59

PostPostao/la Lucy25 » 08 vel 2007, 14:06

Nama je dojenje krenulo samo od sebe i uglavnom bez problema. Sestra u rodilistu mi je pokazala kako pravilno staviti dijete na prsa i to je bilo sve! Naravno da bi mi bilo jos lakse da sam u to vrijeme imala internet i da sam znala za postojanje ovog divnog foruma :3srca

PF, svaka ti cast :klanja
Melani 09.09.2004.
Lara 09.01.2006.


slika
Avatar
Lucy25
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 261
Pridružen/a: 22 ožu 2006, 15:25

PostPostao/la vragec » 08 vel 2007, 22:58

Ja sam otpocetka trudnoce, a i prije vjerovala i namjeravala dojiti pod svaku cijenu. I mislila sam da je to ful jednostavno i da dolazi samo od sebe. Prijateljica i ovdasnja forumasica Lena :klanja :hug me preusmjerila odmah u startu na forum gdje sam dosta toga procitala i iscitala i shvatila da i nije to bas sam tak, al i dalje sam vjerovala da ce sve biti u redu. Tako da sam se najvise informirala na ovom i drugim forumima.
Na kraju uz mnogobrojnu procitanu literaturu sam zaradila gadne ragade, al sam i dalje bila uporna i nakon mjesec dana cicke zarastaju, a mi i danas i dalje dojimo !!! :hop :nana

:bye
Avatar
vragec
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 165
Pridružen/a: 05 svi 2006, 16:02
Lokacija: Zabreg

PostPostao/la sany » 09 vel 2007, 00:03

prvo dojenje je bilo prije skoro 10 godina
trajalo je svega mjesec dana, klasika, govorilo se da nemam dovoljno mlijeka
a jos je i krevet do mene u rodilistu bila mama kojoj su isli doslovno potoci mlijeka iz sisa :shock:
nakon nje, moje dojenje i neki tanki i mali mlazovi su izgledali jadno..

drugo dojenje
sve isto, samo povjerenje u sebe i sve u vezi dojenja ogrooomnoo
i nakon prvih mjesec dana - dobivena skoro kila, samo od mlijeka :3srca


nisam odgovorila - znanje+povjerenje stekla citajuci ovaj pdf
Zadnja izmjena: sany; 09 vel 2007, 16:41; ukupno mijenjano 1 put/a.
Avatar
sany
la plus jolie petite aux yeux bleus
 
Postovi: 1918
Pridružen/a: 07 ožu 2002, 18:58

PostPostao/la Crazy Daisy » 09 vel 2007, 14:56

...cim sam saznala da nosim blizance bila sam uvjerena da necu moci dojiti, no MM je bio zagrizeniji od mene i cijelo vrijeme govorio vidjet ces, probat ces, pa koliko ide...rekoh dobro, a mislim si nemoguce...

...u 7mj. mi je uocena nepravilnos na jednoj bebi,pa smo se okrenuli tome i pala je odluka: nju dojim, a za drugu koliko bude...tu sam se bacila na istrazivanje i nabasala na forum. Iscitala sam sve sto sam nasla...

...nakon poroda rooming in i mi pokusavamo dojenje, no H. prebacuju na pedijatriju, a ja ostajem sa zdravom i dojim samo nju...4. dan se ustajem i idem na pedijatriju podojiti H. Sestre mi se smiju, kao 4. dana je na bocici i nema sanse da ta sisa...Cim sam ju stavila na prsa, povukla je kao pijavica, kao da bocice nije ni bilo. 14. dan smo sve tri pustene kuci, sa H. nikada nije bilo problema, dojila je izvrsno i primila 1,5kg prvi mjesec...K. je bila nesto ljenija no nakon 2mj bile smo profesionalci i uspjesno docekale prvi rodjendan dojeci...

...kombinacija procitanog s foruma i vlastitog inata je presudila i svaki puta kada je negdje zapelo, na forumu bi nasla motivaciju za dalje...
Avatar
Crazy Daisy
blinkam ko košuta pred farovima
 
Postovi: 6182
Pridružen/a: 27 lip 2006, 14:55

PostPostao/la Mamidji » 10 vel 2007, 11:36

puno sam citala i opcenito se informirala kako o porodu, tako i o dojenju.
kada je doshao dan D i kada je Mishek ugledao svijet, nakon poroda su mi ga donijeli poslije nekoliko sati i sestra mi ga je "prikopcala" a maleni je instiktivno poceo super vuci :3srca ! svaki puta kad bi mi ga donijeli on se odmah "bacio na posao" i fino papao! ja sam u nekoliko navrata pitala sestru da provjeri je li to ok i jel mali dobro hvata cicu na sto mi je ona potvrdno odgovorila! no ragade nas ipak nisu mimoisle (ipak sam ja prvorotka a praksa je uvijek poprilicno razlicita od teorije ;-) !,) no i to smo rijeshili!
naravno informirala sam se osim knjiga i ovdje na forumu a i na rodinim stranicama (imaju odlicne tekstove i fotke bash o tehnikama dojenja) i to mi je jaaaako pomoglo kada mi je malisha nakon 2 mj. uspjesnog dojenja napravio ragade na lijevoj cici :dunno !
bio je jedan krizni vikend i od tada smo moj mishek i ja u sretnoj dojenackoj simbiozi uz puno gusta i bez ikakvih problema :3srca !
Roko 30.10.2006.
Franka 08.04.2010.
Avatar
Mamidji
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 390
Pridružen/a: 13 ruj 2006, 00:10

PostPostao/la Pticica » 14 vel 2007, 20:26

Ja spadam u onu kategoriju sto su znale da ce dojiti i prije nego su rodile,a kako e to sam ostavila za kada se beba rodi.Prije nego sam zatrudnila sam naisla na ovaj forum :3srca i naravno pocela sve citati sto o trudnoci,sto o dojenju i ostalome.Mogu reci da mi je dosta pomogao ovaj forum da usavrsim gradivo a praksa to mogu samo zahvaliti mojoj malenoj sisavici :mrgreen: koja bi radije ciku nego bilo koju drugu hranu.Takodjer u rodilistu sam imala predivnu sestru kada nisam mogla pristekati malu ona mi doslovno uzela dojku i malu za vratic i tako je namjestila za dojenje od tada pa evo do danas mi uspjesno dojimo i nema nam prestanka u skoroj buducnosti :mrgreen: I neznam kome mogu zahvaliti da nemam nikakvih problema niti sam ikada imala mlijeko mi je odmah doslo i hvala Bogu sve bez problema.
A sto se okoline tice :whew svekrva(moja djeca su odrasla na adaptiranome samo ti nju hrani na bocu ne hranis se ti zdravo da je mlijeko dobro :whew :svadja .... ),pojedini prijatelji ...najvecu podrsku mi daje MM i moji roditelji i slazu se samnom da sto duze dojim da je bolje za nas obje.
I. 12.05.06
Avatar
Pticica
Povremeno i pišem
Povremeno i pišem
 
Postovi: 339
Pridružen/a: 26 kol 2005, 19:31

PostPostao/la Dabilly » 16 vel 2007, 22:15

kakve divne priče... i jedan veeeeliki :hug za sj...i moje mile prije osječanke :mrgreen:
ja sam si isto nekako mislila, ići će to, moći ću, sve će biti okej. u najbližoj okolini šogi je dojila, i kume, i one su mi bile smjernice...a onda sam otkrila forum :) imali smo nekih manjih problema, ali smo ih prevladali inatom i trudom, prvog dojila 17 mjeseci, drugog 20....
"You're weird.
I like you."
Avatar
Dabilly
ko lampica za bor
 
Postovi: 13140
Pridružen/a: 11 lis 2001, 19:43

PostPostao/la Julija29 » 22 vel 2007, 13:07

Iskljucivo sa Foruma. I to su me visestruke mame u porodilistu pitale koje mi je dijete po redu, aja zbunjeno - pa prvo...

Velika hvala Forumu i mamama za sve sto su me naucile i pomogle mi. :3srca
Moja prva ljubav 27.04.2005.
Vragolanka 16.11.2007.
Sisoljubac 31.10.2010.
_______________________________________________
Jana 09 06 2009 "Uf, kako su teške ove današnje mame!"
Elena, nov 2011 "Ja sam uvijek dobra, samo ponekad radim bezobrazne stvari! "
Avatar
Julija29
Stalno sam tu
Stalno sam tu
 
Postovi: 597
Pridružen/a: 10 pro 2004, 13:55
Lokacija: U savrsenstvu

Prethodna

Natrag na Cica, boca, žlica

Na mreži

Trenutno korisnika/ca: / i 2 gostiju.