ruganje, ruzne rijeci i slicno

[mama courage]

prijavljujem zxujin prvi bullying. ona i njena frendica iz vrticke skupine su prisle djecaku iz grupe i rugale mu se govoreci: trci kuci, mama ce te tuci. prilikom uspavljivanja je to mm ispricala. pocelo je.

[Potica]

Prijavljujem jednu njeznu dusicu, moj sinek se rasplako neki dan u parkicu jer mu je jedan decko reako da je ruzan a njegov najbolji prijatelj da se zeli igrati bas s tim deckom koji ga je uvrijedio.

Sto se tiice odgoja ja ga odgajam pacifisticki, ali kako on ima starije sestre koje imaju suprotne stavove od mene ispada da ga svatko uci po svom. Kad sam to prvi put skuzila razgovarala sam sa curama i one tvrde da im takav moj odgoj bas i nije pomogao u zivotu, da su ih prestali daviti i gnjaviti tek kad su pocele vracati istom mjerom.
Moj P. je jako sitan tako da mislim da ce pravi problemi tek stici, a kako cemo se tad postavljati nemam pojma.

Edit: Ma meni je inace ovo dosta tesko jer ja sam bila sitna i dinamitna i sve svoje sukobe sam rijesavala sakama, na rijecima nikad nisam bila osobito jaka, i nisam stekla dojam da je to bio los odabir. :conf

Ja svoje cure ucim da nikada ne smiju poceti prve ne smiju se rugati, ne smiju se duriti ne smiju zapoceti tucu

naravno da se ovo podrazumijeva.

[Nincka]

ja nisam sigurna da je iskljucivo "pacifisticki" stav dobar. ne vratit, ne odgovorit, ne tuzit.... svatko mora sebi pronaci neko mjesto u grupi. u biti mi se cini da bi ih trebalo uciti asertivnosti - znaci, znati se izboriti za sebe bez vrijedjenja drugih. ne biti pasivan, ali ne niti napadati. neka umjerenost. i meni tu umjerenost nije sasvim lako pronaci. odnosno, ono "ne zapocinj prvi, ne rugaj se....", to uopce nije upitno. isto tako, ako se radi o velikim stvarima, fizickom napadu ili slicno, uopce mi nije upitno da se treba obraniti.

ali svakodnevnica su one neke situacije kad jedno dijete odgurne drugo, pregura se, izbaci ga iz igre, dobaci mu nesto ruzno.... i gomila takvih sitnica koje se nakupljaju. uopce ne reagirati na sve to cini mi se da nije dobro. pretjerano reagirati isto ne dolazi u obzir. i kako nauciti djecu da pronadju pravu mjeru izboriti se za sebe i pritom ne pretjerati u nekoj grubosti?

[Tina]

L. zna iz škole doći vidno jadan, frustriran i žalostan, zbog zezanja, a razlog jedva izvučem iz njega.
Počelo je još u vrtiću kad su si sami složili "ekipe", pa su stalno jedan drugog izbacivali iz tih ekipa, a najčešće je L. bio izbačen.

Onda ima najboljeg frenda koji mu izgleda i nije najbolji jer se mali više druži s klincem koji najviše napada L. Zadnje je bilo da mu se rugaju da je crveni i pjegavi.
I sad kaj mu reći, pa jesi crveni i pjegavi i ja sam pjegava, kaj onda.
A klinci su opaki, kaže mi mm kako je jedan dan vozio L. u školu (mm nije sitan čovjek ) i malac koji ga obavezno gnjavi se odmah zaletio na Leona, da ga trkne, bubne, stisne ... nešto i nije vidio mm-a. MM veli malom "Bok D.", a mali ko iz puške potapša L. po ramenu i veselo pita "Kak' si?". A moje siroče niš ne kuži već mu se lice ozarilo kako je D. njega pozdravio.
Mali ga jednostavno ne prihvaća u svoje društvo, zbog ko zna čega, a L. bi uporno htio biti ko on ili u njegovoj blizini, jer je mali popularan i frajer.
Eh, ... valjda treba vremena za sve, da očvrsnu, da im dižemo samopouzdanje ... jako komplicirano.

[JiA]

Rezultat ruganja: na silu izvađen zubić.
Naime, ružni zubić koji se odlomio ( gornja trojka ), malo se klimao.
Al su ga klinci zezali da je vampir i sl.
Sinoć ga je odlučio izvaditi. Klimao ga je nemilosrdno. Jutros je ispao.
Sad pita kad će mu narasti lijepi bijeli.

[adea]

Ja ne vjerujem u pacifisticki stav. Svatko se mora izboriti za svoje mjesto pod suncem, pitanje je samo nacina.
Sjecam se da mi je brat jos davno rekao da ce decki prije vidjeti i nelijepu djevojku koja je sigurna u sebe nego prelijepu koja se skriva u kutu sobe.

Nekako ovako ucim svoju djecu. Razgovor prije vrtica:
- Budi dobar u vrticu i slusaj tete.
- Hocu mama. Necu nikoga tuci.
- Nemoj dati da netko tebe tuce. (Saznala sam da ga najbolji prijatelj zna udariti)
- Bez brige mama. Ja cu se braniti.

Mozda ce netko smatrati da je i to agresivan stav, ali mislim da je to zivotan stav.

[LiKmama]

jooj, ovo i mene jako muci jer isto kao i vecina imam doma jednog malog naivka punog ljubavi prema svima. i nemam pojma sto i kako ga uciti da se postavi. s jedne strane, rado bih ja njega ucila pacifizmu, no klinci su preokrutni, cinjenica je da je svaka naredna generacija sve gora i gora, da su agresivni, divlji... i naravno da ne zelim da ga netko negdje tuce. s druge strane, uciti ga da se brani u masi slucajeva pretvara se u "vrati istom mjerom", i sad kad to spojimo s neupitnom cinjenicom da danas ima desetogodisnjaka koji nose nozeve sa sobom, dobijes kombinaciju koja je sve samo ne dobitna. neka varijanta ni vrit ni mimo, koja je meni osobno najprihvatljivija, je birati bitke, tj. znati kada se povuci, a kada odreagirati, no to ga mogu uciti s mozda 7, 8 godina (ako i tada), no s dvije...

nego, sjetile ste me jednog primjera koji me (post festum, naravno) nasmijao.
vodili mi dijete u soft play area: hrpa "prostorija", svaka s 3 ulaza/izlaza, tuneli, mostovi, sve na 2 nivoa. on je tamo jurcao, penjao se, spustao....i u jednom trenu vidim ja krene on u jednom smjeru, stane i vraca se prema meni (nesto govori, ali je predaleko pa ga ne cujem). predomisli se, krene opet, opet stane. idem ja na drugu stranu pogledat, kad li, tamo neki djecak, mozda jedno 3.5 godine, stoji na izlazu, rasirio ruke i ne pusti ga. liam se okrene da ode drugim putem. moja reakcija: u hipu nadjem pripadajuceg odraslog, kazem mu sta mu dijete radi i uputim ga neka izvoli to rijesiti i nauciti dijete lijepom ponasanju.
u isto vrijeme mm je bio otisao malo prouciti taj cijeli centar, kroz mrezicu oko soft play area skuzio kaj se dogadja. njegova reakcija: dosao je do dijela mreze najblizeg tom djecaku, viknuo liamu da dodje, stajao tamo metar od djecaka (odvojen mrezom) i rekao liamu da prodje, da mu se provuce ispod ruke i prodje kud zeli.

epilog: liam se provukao (mali se nije maknuo ni kad se mm pojavio, zivo ga zabole), mali mu je krenuo opet preprijeciti put no otac mu se u medjuvremenu uvukao unutra i ocitao mu bukvicu.

e sad, ciji pristup je bolji, ja iskreno ne znam. da mi je bio blizi (da sam mogla razgovarati s njim), ja bih mu bila rekla da ode drugim putem, znaci po sistemu "sta te briga, izbjegni konflikt", no muski pristup je, ocito, potpuno drugaciji.

summa summarum -

[Adorabla]

Nemoj dati da netko tebe tuce. (Saznala sam da ga najbolji prijatelj zna udariti)

na ovo su tete u nasem vrticu dobile osip kada su cule jednu mamu da to govori svom djetetu. One su nakon toga sazvale roditeljski i rekle da ce tuce oni rjesavati i da ce razgovarati s roditeljima djece direktno i kada bude bilo potrebno ukljuciti i ostale u vrticu. One (tete) smatraju da tako dijete dobiva krivu poruku; ja ne smijem dozvoliti da mene itko tuce i bolje je da ja zapocnem nego da dobijem batine. Ok ovo je malo poostreno ali zapravo moram priznati da se u globalu dugorocno gledano slazem s njima. Mislim da tako dijete dobiva krivu poruku.

idem ja na drugu stranu pogledat, kad li, tamo neki djecak, mozda jedno 3.5 godine, stoji na izlazu, rasirio ruke i ne pusti ga. liam se okrene da ode drugim putem. moja reakcija: u hipu nadjem pripadajuceg odraslog, kazem mu sta mu dijete radi i uputim ga neka izvoli to rijesiti i nauciti dijete lijepom ponasanju.

moram priznati da bih ja postupila kao tvoj muz. Ne bih rekla da klinac nije lijepo odgojen nego bih krenula s pretpostavkom da se klinac hoce igrati. Ako nije neka po zivot opasna situacija onda bih gledala kako ce moje rijesiti problem a ako bi postao iznerviran od neuspjeha onda bih pristojno pitala klinca na vratima da li se moze malo pomaknuti da moj klinac prodje. Ako ni to ne bi pomoglo onda bih tek trazila roditelja i molila da utjece na svog klinca.

Ne pametujem da se razumijemo, ne zelim pametovati, jer svaka mama naravno najbolje poznaje situaciju i sigurno ste napravile ono sto je u tom trenutku bilo najprihvatljivije rjesenje jer ste same u potpunosti uvidjele situaciju a ja ovdje vidim samo djelice situacije pa to nekada uopce zapravo nije istinito sto ja vidim i sto je u stvarnosti bilo.

[LiKmama]

definitivno se nije htio igrati, bas je bio u pitanju cisti bezobrazluk, zapiknuo se za liama i jednostavno mu nije htio dati da se igra tamo. cak i po ocevoj reakciji se to dalo vidjeti, jer je izjavio nesto tipa: "aha, opet.", i okrenuo ocima, sto je zvucalo kao da djecak ima obicaj gnjaviti drugu djecu. osim toga, prije tog dogadjaja je liam bio u soft play area za djecu do 3 g. (pored ovoga) i djevojcica (valjda sestra tog djecaka, zajedno su bili) se zderala na njega kad je htio na tobogan, rekla mu nesto tipa da ne smije on tamo. liam je izasao, dosao mi zbunjeno reci da je neka curica vikala na njega (siroce moje malo), pa smo ga uputili da se ide igrati u dio za vecu djecu. eto, na to nisam reagirala.

sto se ovog tice, stvarno ne znam da li sam dobro postupila: bila je automatska reakcija, nista previse promisljeno. ja sam mozda malo previse zastitnicki tip i prva reakcija mi je bila da se uvucem unutra i doslovno maknem malog , ali ajde, to sam se skontrolirala.

[Rimaithor]

Ah.
Crvic je u vrticu u svojoj grupi mali Alfa muzjak ;-) Zbog toga nije naviknut da ga djeca zafrkavaju i kad dođe u verbalni konflikt (uvijek su u pitanju stariji klinci od njega) povlaci se jer jos uvijek ne moze parirati klincima starijim 2,3 godine od njega (koji su btw otprilike iste visine kao on pa valjda misle da im je ravnopravan-a nije)...Vidim da guta suze al ne reagira. I naravno da se meni srce slama. Ali ja se ne mjesam...Vrlo rijetko, i to je onda upuceno Crvicu a ne "malom tiraninu" Nedavno je bio na jednom rodendanu u igraonici (Velesajam-hrpetina klinaca) i jedan decko ga je iz cista mira uhvatio u kravatu, sakom ga nabio u trbuh, bacio na pod i stao mu nogom na trbuh On se uopce nije branio!!! Samo je lezao i plakao. MM je bio pokraj i u afektu se zderao na klinca i Crvicu rekao da ako ga netko napadne da se mora braniti (!!!) Ja sam ostala paf!
Sta reci djetetu??? Da se brani??? Da se ne brani? Da dozvoli ponizenje? Da se zbog toga osjeca nemocno? Ili da bude agresivno i samo??? :conf

[tanjabb]

Da zove upomoc?

[LiKmama]

jedan decko ga je iz cista mira uhvatio u kravatu, sakom ga nabio u trbuh, bacio na pod i stao mu nogom na trbuh

o boze, meni oci zasuzile. siroce malo. ja mislim da bi ja stvarno dosla u napast da zgromim tog klinca.
mislim da ih za takve stvari moramo nauciti da se brane. ok, moze on zvati u pomoc, no sto ako mu se tako nesto desi kad nema koga dozvati u pomoc?! pa ne mozes dopustiti da nepomicno lezi i trpi dok ga netko tuce.

[tanjabb]

Nisu sva djeca ista . Ja se sjecam iz svojeg vrtickog razdoblja da je uvijek bilo sefova bandi, a i onih koji su dobivali batine. Ja razmisljam slicno kao Adorabla i ucim ga "nikada ne zapocinji prvi", no nisam si jos na cisto s time sta napraviti kad ga netko drugi lupi. I ne slazem se s teorijama "pusti djecu da to sama razrijese" jer ne vjerujem u razrijesavanje icega tucnjavom. A ovako mali jos nisu sposobni sjesti pa razgovarati o svemu svaki s svoje strane stola.

U slucaju gdje jedno dijete prepreci put mom (kao u tvojem slucaju Liam) ja bih napravila isto kao TM, sugerirala mom djetetu da prodje mimo tog djecaka. Jer u vecini slucajeva vjerujem da se ne bi a ma bas nista dogodilo.
I Lukas se znao instalirati na dno tobogana i izigravati sefa, no zato sam ja tu da ga maknem kad vidim da smeta nekome i ucim ga ponasanju na igralistu.

Mene iskreno vise od naguravanja na igralistu brine vrijednostni sustav kojem se u svakodnevnici uce danasnja djeca. Uostalom potpisujem Nincku od prvog do zadnjeg slova.

[saptacica]

Evo i prije sat vremena sam čitala ovaj topic i stalno hoću nešto napisati ali nikako da krenem jer nemam viziju da će bit suvislo.
Prvo sam htjela potpisat Nincku kompletno, a slažem se i s Adorablom.
Liam, ja bih postupila isto kao i tvoj muž. Ja nikad ne zovem roditelje. Ako njih nije briga pa ne prate svoje dijete, još da im ja nešto kažem moš mislit kako će ih to ganut. Kažem svome da prođe, ovog uljudno zamolim da ga pripusti, a ako je baš neki divljak u igri maknula bih svoje dijete. Iako moram priznat da mi se to još nije dogodilo da sam nepoznatom djetetu nešto uljudno rekla a da me ono nije poslušalo.

Ovo zvanje upomoć u navedenom slučaju samo ako se usput i brani.

Ma što više čitam vaše postove sve sam sklonija „muškom principu“ rješavanja stvari. Znači, nemoj počinjat kavgu, al ne daj ni na se .

[sanelina]

Pa ovako...
Tarik(14 mjes.) je krenuo u vrtić i tamo je naravno jedan
dečko koji ujeda.Već 2x ga je ujeo za ruku do krvi.
Pošto mu ne mogu objasniti šta da radi jer još uvijek
ne razumije(a rekla bi mu da mu vrati)skrenula sam pažnju
vaspitačici na što je ona rekla:"ma,on to stalno radi".
Ja sam ????!!!!!
Rekla sam joj da kaže njegovim roditeljima i da ću ako
ga još jednom ujede ujesti i ja nju.(vaspitačicu)
Znam da sam reagovala ali me je stvarno
izbacija iz takta.To je bilo prije 10 dana (kuc-kuc)
i za sada je sve OK.

[camelia]

Cure....a kak tek puca srce nama mamama djece sa pp Nazalost.

[saptacica]

Camelia , ne mogu ni zamisliti kako ti je. Srce mi puca kad samo čitam vaše postove .
Trudim se odgajati svoje dijete da ne bude jedan od onih koji majkama djece s pp zadaje dodatnu bol.

[Adorabla]

Cure....a kak tek puca srce nama mamama djece sa pp Nazalost.

svima nama bi trebalo srce pucati jer smo mi dio tog drustva.

[adea]

Moram priznati da ne mislim da je u redu uciti dijete da se ne brani. Mozda je krasno ono okreni drugi obraz ali hvala lijepo.

Ja nastojim svog klinca od 4 i koji dan uciti da samostalno rjesava probleme s kojima se susrece. I dok me neki blijedo gledaju tipa on ti to nista ne razumije, ja se ne slazem. Mislim da djeca jako puno razumiju.

Primjer: Rasplace se radi toga sto nije uspio sloziti igracku. Pridjem mu i kazem da je u redu plakati ako si tuzan ali da mu suze nece sloziti igracku, te da kad prestane plakati dodje da "rjesimo problem". I on prije ili kasnije dodje i tada zajedno kroz razgovor raspravimo koje ima mogucnosti pri cemu nastojim da on sam razmisli sto sve moze napraviti (pokusati ponovno, vidjeti zasto ne ide, zamoliti za pomoc, uzeti neku drugu igracku) i na kraju ga pitam sto je odlucio.

Nastojim sve zivotne situacije s njim tako raspravljati s tim sto sam sad pocela mu objasnjavati uzrok i posljedicu - tj. sto ce biti ako se odluci na odredjenu akciju.
Tako smo raspravljali i o tome sto ako te netko udari: mozes se obraniti (naucila sam ga kako postaviti ruku da ga se ne udari), mozes se maknuti, mozes glasom upozoriti, mozes zvati upomoc. Ucim ga da je svaka situacija drugacija i da razmisli sto je najbolje.

Zvuci komplicirano, pogotovo za malo dijete, ali zelim da nauciti da razmislja. Znam da me je razumio jer evo primjer od neki dan.
Bio je ljut iz nekog razloga i bacio je kruh na pod, a kad sam ga ja bacila u smece, od bijesa je bacio i bocicu s vodom. Potom je zahtijevao bas taj kruh i bas tu vodu sto nije dobio i nakon nekog vremena mog upornog objasnjavanja (bas uzroka i posljedice) i ignoriranja deranja stao je. Vidio je da vani pada snijeg i u drugom filmu rekao: Mama, moram uzeti kisobran, jer ako ne uzmemo kisobran pasti ce mi snijeg na kosu i ona ce biti mokra i bit ce mi zima. A meni uletio i ja njemu: Vidis kako si to lijepo primjetio, tako si i malocas trebao misliti - Hm, ako bacim kruh bit cu gladan, a ako bacim vodu bit cu i zedan, a mama ce se ljutiti, pa je bolje da ja to ne napravim. U trenu sam mu u ocima primjetila shvacanje i tad sam ga pitala je li mama u pravu na sto je on sigurno frajerski ipak odgovorio: Ne.

PS: Ne pisem cesto pa ne znam biti kratka.