ja sam
apsolutno protiv batina, ali ... evo ga taj ali

htjela bi samo reći da je moj stav da ne treba uvijek odmah osuđivat roditelje koji na prste jedne ruke mogu nabrojat da su dijete lupili po guzi - ja se se slažem da je vjerojatno bilo načina da se i to izbjegne, ali u tom trenu taj roditelj nije to očito mogao izbjeć i eto, dogodilo se. i neće to djetetu ostavit traume, posebno ako i sam roditelj kuži da je trebalo drugačije. dijete isto može vidjet da nije ni roditelj savršen i da griješi, ali da se isto može ispričat i nastojat popravit i tako dalje - bitno da iz toga svi nešto nauče i idu dalje.
batine u bilo kojem obliku (čak i to malo po guzi) su eventualno učinkovite u tom trenu (eventualno jer imaju mogućnost da izazovu niz negativnih reakcija, emocionalnih i na razini ponašanja), a dugoročno su tek iznimno neučinkovite i stvarno nisu rješenje. ono što djetetu treba su jasne granice, a nažalost mnogi roditelji ne znaju kako ih postaviti pa probjegnu batinama jer to jedino znaju budući da su batine dugo dugo bile općeprihvatljiv način odgoja. po meni je problem u tome što se stalno govori - ne batine, ali se ne govori - a što onda napraviti. ne uči se roditelje kako postaviti granice i prilagoditi svoj pristup svakom pojedinom djetetu jer su djeca isto različita i ne pali kod svakog isto.
najbolje se dijete uči dobrom ponašanju vlastitim primjerom, i tu čovjek treba biti najviše ustrajan i ustrajan i ustrajan i jako je važno da kad pogriješimo to priznamo i ispričamo se, svaki put jer isto očekujemo i od njih.
nekad treba bit naravno i lukav pa ih probat nadmudrit, nekad pokušat izbjeć situacije za koje već znamo da su završavale loše- npr. ako dijete svaki put plače i histerizira u konzumu, nemoj ga neko vrijeme vodit u konzum. tu da dodam, dugi monolozi su neučinkoviti jer se dijete u njima izgubi, kogntivno ih ne može pratit i nemaju smisla. s njima treba biti
jasan i konkretan - ne može se nešto kupit jer se nismo dogovorili/nema se novaca i sl. i ne može. nema zamjene, nema popuštanja, ako se ne smiruje - idemo skupa van i gotovo. ako dijete histerizira - to je njegovo pravo kao djetata, nezrelo je i ne zna drugačije i učii. a na nama je da ga naučimo jel se to isplati jer ako bude dovoljno dugo plakao mama će popustit pa će nešto dobit ili mu se to ne ispalti. neki nauče iz prve, neki su puuuno uporniji, ali zato tebamo i mi bit dosljedni i uporni. a kada plače, treba to izdržat, probat ga zaglit, dat mu podršku jer mu je zapravo teško budući da se njegove želje ne ostvaruju i nezadovoljan je (a možda i umoran, gladan, i tome slično), reći mu da ga razumijemo, ali da je dogovor dogovor i gotovo. nisu to čarobne riječi, nema tu nikad preko noći rješenja, ali batine po meni nisu rješenje za ništa, čak ni za utičnice
