Batine ili ne

[Hajdi]

Također je ružno vidjeti mamu koja svoje dijete udara po guzi i nakon toga ga ljubi i traži da joj obeća da se neće više ružno ponašati To je također loša odgojna metoda, uzimam sebi za pravo tvrditi to kao roditelj malo starije djece od tvojeg trogodišnjaka.

Svi se slažemo da nam ponekad pukne film ali fizičko kažnjavanje ne smije biti uobičajena ili prva opcija. Uvijek postoji bolje rješenje samo nismo u stanju vidjeti ga.

[adea]

Ja sam apsolutno protiv bilo kakvog udarca, malog ili velikog. Iako moram priznati da su znali dobiti po guzi, vjerojatno bi se nabrojalo na prste jedne ruke, ali se dogodilo. Najcesce kad bih bila ja umorna i u trenu dogadjanja se ne bih snasla i odreagirala refleksno, osobito ako bi divljanje bilo grupno .

Ali da kaznjavanja mora biti - mora. Uzasava me kad vidim djecu danas, OK, znam da je to fraza, ali imam cetvero djece i puno mi je njihovih prijatelja proslo kroz kucu. Uzasava me kad dijete udje i ne pozdravi, ode i ne pozdravi, uzme a ne pita, odgovara s Kaj ili Sto, trazi nesto s Hocu ili Daj ili uzme bez pitanja (pred mamom si uzme tudju igracku za odnijeti doma!!!!), postavlja se na odraslog, bezobrazno odgovara (Idemo kuci - NECU!! - kakvo necu mami ili tati???), ignorira zabranu (nemojte ici tamo - ode ko da nisam nista rekla - proslo kroz usi). Ajme mogla bih do sutra.

Po mom misljenju razgovor uvijek, ali i sankcioniranje neprimjerenog ponasanja. A ima puno nacina razlicitih od udarca.

[titirlica]

Volvo ili neznaš čitati ili se praviš luda ja svoje dijete nikada nisam udarila po licu,glavi , niti opalila šamar napisala sam da kad niti jedna metoda ne upali da ga pucnem po guzi. Svatko ima svoje mišljenje i meni i dalje neopisivo idu na živce roditelji koji milim glasom smireno objašnjavaju svojoj srećici da nije lijepo voziti autić po televizoru u gostima , a on ju i dalje blaženo gleda i vozi autić po mom televizoru
Ja sa svojom srećicom nemam problema , zna se pristojno ponašati gdje god da je , samnom ili bez mene, tete u vrtiću ga hvale , trener na sportu itd. meni je to i više nego dovoljno da sam uspjela , a vi slobodno i dalje smireno objašnjavajte i poduzimajte meni nepoznate metode i ja neću ništa loše misliti o vama , naravno dok vaša srećica ne vozi autić po mom televizoru
Samo sam došla napisti ono što je u uvodnom postu bilo pitanje da ili ne , a sad pa-pa

[† Volvo]

OK, da korigiram pitanje, bi li Konzum mama čije se dijete baca po podu bila po tebi odgojno uspješnija da ga nalupa po guzi pa da tebi srce bude na mjestu? Jer se to dijete samo tako može maknuti s poda i podučiti da se nikad više ne baci

Tko može biti siguran da mu se dijete nikad neće baciti na pod? Dobro, ja sad već pomalo mogu jer je riječ o većem djetetu .

Propuštaš puno odlukom da je po guzi jedini način hendlanja djeteta kad je po tvojoj procjeni "nemoguće". To je ono što ti više nas tu pokušava reći, ali ne shvaćaš.

Protivnici "po guzi" pristupa zagovaraju pristup: ima i drugih načina zaustavljanja djeteta i odvajanja ga od opasnih situacija a odgoj i lijepo ponašanje su drugi par cipela i opet ne vidim razloga da se to postiže udarcima, naprotiv

To da se dijete rasplače na batine pa obećava da će biti dobro, meni nikako ne odgovara . To da se dijete roditelja boji i da je radi toga "dobro" je meni, osobno, naopako ,

Odgoj ima puno veze s davanjem primjera, moguće da ti je zato dijete pristojno, da vidi kako se ophodiš inače pa se i ono ponaša tako, nisam sad ironična, ne spuštam ništa, ozbiljno to mislim. Svojim primjerom pristojnosti najviše se doprinosi djetetovoj pristojnosti (izuzmimo situacije bacanja po podu u nekoj za dijete stresnoj situaciji, kad je nečim frustrirano: glađu, umorom, bolešću, čimegod, a što mislim da su okidači tantrumima npr.). Dijete ti je dakle, pristojno, i bilo bi takvo i da ne dobije po guzi

[† Volvo]

I došli smo do još jedne teme, vožnja autića po tuđem televizoru . To ne bih raspravljala tu, lijepo reci roditeljima koji to svojoj djeci dopuste kod tebe da ti ne odgovara

[Hope77]

I došli smo do još jedne teme, vožnja autića po tuđem televizoru . To ne bih raspravljala tu, lijepo reci roditeljima koji to svojoj djeci dopuste kod tebe da ti ne odgovara

Na ovo upozorava moj sin i ne dozvoljava nikome da vozi autiće po staklenom stolu, a kad netko donese balun u db on kaže da će se sa tim igra samo u hodniku

[Krumpirić]

Odgoj ima puno veze s davanjem primjera, moguće da ti je zato dijete pristojno, da vidi kako se ophodiš inače pa se i ono ponaša tako, nisam sad ironična, ne spuštam ništa, ozbiljno to mislim. Svojim primjerom pristojnosti najviše se doprinosi djetetovoj pristojnosti (izuzmimo situacije bacanja po podu u nekoj za dijete stresnoj situaciji, kad je nečim frustrirano: glađu, umorom, bolešću, čimegod, a što mislim da su okidači tantrumima npr.). Dijete ti je dakle, pristojno, i bilo bi takvo i da ne dobije po guzi

potpisujem ovo-a i sve što je volvo napisala

nije stvar samo u tome ponaša li se dijete po pravilima društva nego zašto se tako ponaša

[catya]

Ja imam dijete koje se baca po podovima trgovačkih centara, vrišti i histerizira....

Što ja radim? U prvi mah apsolutno ignoriram, pravim se da se ništa ne dešava, ne pridodajem joj nikakvu pozornost (jer ona to u datom trenutku i želi postići.....), nakon nekoliko minuta ona shvati da tu nema kruha, smiri se i dalje idemo kao da se ništa nije desilo.........i to je to....ne pada mi na pamet da ju fizički udaram, derem se na nju ili radim nešto treće....

I iskreno, uopće ne doživljavam komentare sastrane....koji su naravno potpuno neopravdani...

Jednom sam imala situaciju da me je jedna žena napadala jer je ona procjenila da ja svoje dijete maltretiram odnosno ne dam joj ono što bi ona htjela......ona naravno nije znala cijelu povijest događaja prije ključnog bacanja na pod....nevjerojatno, što si neki ljudi dopuštaju...

[ring]

nadicab ma to sam naglasila kako se ne bi izveo zaključak da je dugim monolozima alternativa batina.

mene zanima sljedeća stvar kako djetetu kojeg se kažnjava batinama, danas-sutra objasniti da udaranje ili primanje udaraca od drugih nije ok, ako su doživjeli to isto od onih koji ih najviše vole tj. roditelja?

[catya]

nadicab ma to sam naglasila kako se ne bi izveo zaključak da je dugim monolozima alternativa batina.

mene zanima sljedeća stvar kako djetetu kojeg se kažnjava batinama, danas-sutra objasniti da udaranje ili primanje udaraca od drugih nije ok, ako su doživjeli to isto od onih koji ih najviše vole tj. roditelja?

Nažalost nikako...treba uključiti mozak u datom trenutku i reagirati pravilno pa onda poslije u budućnosti nebi trebalo razmišljati odnosno razbijati si glavu što reći djetetu.... problem je u tome što ljudi ne razmišljaju već se prepuštaju datom raspoloženju...odnosno nisu u stanju držati pod kontrolom svoje negativne reakcije....

[danijela81]

kod nas je TT faza u svom maksimumu (nadam se da zbilja ne može biti gore od ovoga).

moje dijete je jedno od onih s podova supermarketa, i jedno od onih koje će voziti autić po TVu u gostima, pokušavajući ignorirati što mu se govori da se to ne smije.
ok, ja mu u toj situaciji oduzmem autić, i tad opet imamo dernjavu i bacanje po podu, tj. krajnje nepristojno ponašanje koje onda nikako ne mogu zaustaviti. nekada mu treba pol sata, nekada i sat vremena da se smiri i ispuše, i imam osjećaj da se nakon nekog vremena dernja zbog dernjave same, da izbacuje ogromne količine bijesa. ne pomaže ni odvraćanje pažnje, ništa.
skoro svaki dan vodim istu borbu s mojom mamom koja ga čuva, i koja također ne zna drugu metodu nego klasiku "po guzi", i neshvatljivo joj je da postoje i drugi načini.
te druge načine nisam ni ja znala, jer ih nisam imala prilike doživjeti (uvijek sam dobivala po guzi), i bez obzira na to, još davno prije sam odlučila da ja svoju djecu nikada neću udariti.

eh, sad se u nekim trenutcima borim sama sa sobom. većinu vremena još uvijek su batine apsolutni no no, ali ponekad mi se valjda mozak pomuti od tolikog njegovog prkosa, i dernjave, osjećam pritisak, brzinski tragam za bilo kojim učinkovitim rješenjem, pa mi u tom metežu svašta pada na pamet, da bi možda zbilja prestao ako dobije po guzi. srećom, još uvijek nisam primjenila tu metodu, a nadam se da nikada ni neću.

[titirlica]

ja sam kao dijete dobivala po guzi , moj muž također neznam kako ali mi se međusobno ne zlostavljamo ni fizički ni psihički dapače mi se jako poštujemo i volimo
Imam prijateljicu koja je bila jedinica i nikada ama baš nikada nije dobila po guzi ili nedaj bože batina , ima predivne roditelje koji su joj pružili sve na ovom svijetu , svega se odricali zbog nje , danas je ona majka dvoje djece i ona nezna problem rješiti razgovorom, kaznom ili malo po guzi , ona svoju djecu pošteno namlati kad joj prigovorim da pretjeruje i da je to i tužno i ružno i opasno njezin odgovor je gdje bi ja došla sama sa njih dvoje za par godina bi me pregazili da ih sad ne dovedem u red ponavljam to je dijete koje NIKAD nije dobilo čak ni po guzi
Osim svog odnosa prema djeci ona ima i jako ružan odnos prema svojim roditeljima , stalno ih omalovažava, vrijeđa i doživljava ih samo kroz novce kad i ako joj šta treba i naravno oni su i dalje bezuvjetno tu uz nju
Dakle nema pravila u kakvu ćeš osobu izrasti

[Krumpirić]

ja sam kao dijete dobivala po guzi , moj muž također neznam kako ali mi se međusobno ne zlostavljamo ni fizički ni psihički dapače mi se jako poštujemo i volimo
Imam prijateljicu koja je bila jedinica i nikada ama baš nikada nije dobila po guzi ili nedaj bože batina , ima predivne roditelje koji su joj pružili sve na ovom svijetu , svega se odricali zbog nje , danas je ona majka dvoje djece i ona nezna problem rješiti razgovorom, kaznom ili malo po guzi , ona svoju djecu pošteno namlati kad joj prigovorim da pretjeruje i da je to i tužno i ružno i opasno njezin odgovor je gdje bi ja došla sama sa njih dvoje za par godina bi me pregazili da ih sad ne dovedem u red ponavljam to je dijete koje NIKAD nije dobilo čak ni po guzi
Osim svog odnosa prema djeci ona ima i jako ružan odnos prema svojim roditeljima , stalno ih omalovažava, vrijeđa i doživljava ih samo kroz novce kad i ako joj šta treba i naravno oni su i dalje bezuvjetno tu uz nju
Dakle nema pravila u kakvu ćeš osobu izrasti

ima pravila, inače ništa nema nikakva smisla, ni trud ni odgoj ni učenje ni normalno ponašanje ni ništa...
a to nije nužno vezano uz to da tebi povremeno leti ruka.
dijete se ne uči tako izravno o previše stvari, više ta dreka i udarci služe ko bijeg iz trenutne situacije. Uči se jer živi s vama-ljudima kakvi jeste. Ili jer ste (ako je to neka neuobičajena situacija) pokazali djetetu posljedice takve situacije
Nit je to što je netko pružio sve djetetu, kad se gleda izvana, znak da je radio stvari ispravno.

Ti možeš ispast dobra osoba, naravno, unatoč povremenom udarcu po dupetu-a teško i nikako zbog udarca.

barem ja to vjerujem

[ivanaibruno]

u zadnjih cca 2 godine je u par navrata (4-5 puta) dobio po 1 flisku po guzi. ne grize me savjest zbog toga. efekt je bio trenutačan. radilo se o situacijama kad bi svjesno i namjerno činio suprotno mom upozorenju. a upozorila sam ga jer je:a) dovodio u opasnost sebe/druge b) kršio neko važno kućno pravilo. znači, od dobi 5-6 godina pa na ovamo.

prije sam koristila vrlo uspješno metodu 1-2-3- uspjeh. još uvijek ju primjenjujem, al u tih par navrata nije funkcioniralo.

ja valjda u životu nisam dobila po guzi (ako ćemo razmatrati kroz svoj odgoj vlastite postupke).

batine i "fliska" po guzi su za mene dan i noć. batine nije dobio, i nikad (ne reci nikad) ih neće dobiti, što se nas tiče.

[pomikaki]

Uvijek postoji bolje rješenje samo nismo u stanju vidjeti ga.

Potpis na ovo, a nije loša ni ideja o trčanju par krugova po dvorištu MOgla bih to isprobati, baš me zanima kakva će biti reakcija.

Ja svoje dijete odgajam bez batina, pa ni guranje prstiju u utičnicu nisam na taj način spriječila - radije sam je energično odmakla, viknula ne, objasnila kasnije kad se moglo objasniti. A u utičnice sam gdje god sam stigla ubacila i zaštitu. I vikanje smatram vrstom agresije, ako se gubi kontrola - ne mogu se pohvaliti da sam tu uvijek savršena, ali pazim da ako nešto kažem glasno ili energično to ne bude u afektu i van kontrole.
A ja sam stroži roditelj
Dijete je sasvim pristojno - obzirom na sve navedeno.

Nije da osuđujem ljude koji će dijete pecnuti po guzi, ali mislim da to nije najbolje rješenje.
Zlostavljanje osuđujem, verbalno i fizičko.

[nadicab]

mene zanima sljedeća stvar kako djetetu kojeg se kažnjava batinama, danas-sutra objasniti da udaranje ili primanje udaraca od drugih nije ok, ako su doživjeli to isto od onih koji ih najviše vole tj. roditelja?

je ne prebijam svoju djecu, samo ih kada pređu mjeru koju sam ja odredila - ponekad fizički kaznim (po guzici, a šamar ako su bezobrazno odgovarali)
I moji klinci znaju moju definiciju
"Samo majka smije da vas bije "

[danijela81]

"po guzi" još ajd, ne odobravam, ali nekako mi nije baš toliko brutalno kao šamar.
šamar mi je u rangu s prebijanjem, ne znam zašto ga baš tako doživljavam, ali vjerujem da dijete ne bi nikada mogla ošamarit (nemam starije dijete pa neću baš tvrdit da ne bi 100%, al vjerujem da ne bi)

[Duga]

Također je ružno vidjeti mamu koja svoje dijete udara po guzi i nakon toga ga ljubi i traži da joj obeća da se neće više ružno ponašati.

X

Meni je to u rangu kad muž pukne ženu šakom, a onda ju, onako umlaćenu, počne grliti, govoriti da ju voli...ono, patologija

[ivanaibruno]

Ja se sjecam, dok mi je dijete bilo maleno, tipa 1-2-3 godine, da sam bila 100% sigurna da cu uvijek naci nacin da ne moram koristiti svoju ruku u odgoju.

S njegove 3-4 godine sam ozbiljno pocela razmisljati: a da ga klopim?

A s 4-5 godina sam ga prvi put klopila.

[pomikaki]

Ja se sjecam, dok mi je dijete bilo maleno, tipa 1-2-3 godine, da sam bila 100% sigurna da cu uvijek naci nacin da ne moram koristiti svoju ruku u odgoju.

S njegove 3-4 godine sam ozbiljno pocela razmisljati: a da ga klopim?

A s 4-5 godina sam ga prvi put klopila.

Kod mene je bar za sad obrnuto - ruka me znala zasvrbiti kad je bila manja (ja nešto pokušavam provesti, ona šizi u frustraciji i tako to) ali bih se ipak suzdržala. Sad što je veća to sam sigurnija da ima drugih načina i da si to ne smijem dozvoliti.

[Adorabla]

nadicab ma to sam naglasila kako se ne bi izveo zaključak da je dugim monolozima alternativa batina.

ali si time dala do znanja da se slazes vise s dugim monolozima nego batinama, a jedno i drugo je jednako pogubno i lose u odgoju djece.

kod nas razgovori jednostavno ne pale, on kao da uživa kad ja govorim to se ne smije , to nije lijepo i ond radi upravo to i podmuklo mi se smješka

dijete se u toj dobi se „podmuklo smješka“ zato što mu je neugodno, zato što zna da je zgriješilo i ne zna još točno koje je socijalno prihvatljivo ponašanje njegovoj mami.

[ring]

Ne, ne slažem se sa dugim monolozima, smatram ih nedjelotvornim. Batine i dugi monolozi su jednostavno dvije krajnosti. Ali sam za rasprave u kojima djetetu treba dati mogućnost da argumentira svoj stav ili razmišljanje, zašto bi ja uvijek bila u pravu.

[Trini]

Citam ovo i tema mi je tako daleka ... jer moj stariji sin ima 1.85 m te kila koliko i ja, a mladji je malko nizi od mene ... Sto hocu rec, roditelj treba stvoriti autoritet koji se ne temelji na batinama jer kad tad dodje faza u zivotu kad bilo kakva prijetnja tim oblikom kazne postane smijesna.

[titirlica]

hahahahah trini frka te je priznaj ma ne vjerujem da netko pucka po guzi dijete od 13, 15 iil već koliko godina !
Evo već ja sad sa 3, 5 sve manje i manje potežem za tom metodom , vjerovatno iza 5 godine za tim neće ni biti potrebe.
Neki dan on meni veli , mama ja neću tebi bježati preko ceste , ja ću samo dedi pobjeći , i ja naravno dreknem : moooolim , zašto ćeš dedi bježati , zar se nismo dogovorili da je to opasno i da se to ne smije , a on meni mrtav -hladan, pa reko sam ti neću tebi nego samo njemu on mi neće ništa
Pa da ja sad pustim mirne duše dijete s dedom u park

[Rialy]

nadicab ma to sam naglasila kako se ne bi izveo zaključak da je dugim monolozima alternativa batina.

ali si time dala do znanja da se slazes vise s dugim monolozima nego batinama, a jedno i drugo je jednako pogubno i lose u odgoju djece.

kod nas razgovori jednostavno ne pale, on kao da uživa kad ja govorim to se ne smije , to nije lijepo i ond radi upravo to i podmuklo mi se smješka

dijete se u toj dobi se „podmuklo smješka“ zato što mu je neugodno, zato što zna da je zgriješilo i ne zna još točno koje je socijalno prihvatljivo ponašanje njegovoj mami.

Ja imam osjecaj kao titirlica, i moram priznat da stvarno izgleda kao da bas uziva kad ja kazem ne, e onda on bas hoce, i bilo koju taktiku ja koristila, ne pomaze. Maknem ga, lijepo objasnim (kao da me razumije bas sve - ima jos malo 13 mjeseci), nekad ignoriram. Cak kada hoce napraviti nesto sto ne smije, a ja se pravim da ne gledam, on ceka da se ja okrenem, pogledam ga i onda stavi u usta ja sam vec luda.
Svi se slazemo da ne treba batina, ali kako ovo rijesiti?!?
Ja se nadam da nikada necu koristiti fizicku silu, jer smo modeli svojoj djeci i ona uce od nas!! Ne znam zasto se onda cudimo kada djete nekoga lupi kada je frustrirano, taj je obrazac naucio doma.

[latica]

ja sam apsolutno protiv batina, ali ... evo ga taj ali htjela bi samo reći da je moj stav da ne treba uvijek odmah osuđivat roditelje koji na prste jedne ruke mogu nabrojat da su dijete lupili po guzi - ja se se slažem da je vjerojatno bilo načina da se i to izbjegne, ali u tom trenu taj roditelj nije to očito mogao izbjeć i eto, dogodilo se. i neće to djetetu ostavit traume, posebno ako i sam roditelj kuži da je trebalo drugačije. dijete isto može vidjet da nije ni roditelj savršen i da griješi, ali da se isto može ispričat i nastojat popravit i tako dalje - bitno da iz toga svi nešto nauče i idu dalje.

batine u bilo kojem obliku (čak i to malo po guzi) su eventualno učinkovite u tom trenu (eventualno jer imaju mogućnost da izazovu niz negativnih reakcija, emocionalnih i na razini ponašanja), a dugoročno su tek iznimno neučinkovite i stvarno nisu rješenje. ono što djetetu treba su jasne granice, a nažalost mnogi roditelji ne znaju kako ih postaviti pa probjegnu batinama jer to jedino znaju budući da su batine dugo dugo bile općeprihvatljiv način odgoja. po meni je problem u tome što se stalno govori - ne batine, ali se ne govori - a što onda napraviti. ne uči se roditelje kako postaviti granice i prilagoditi svoj pristup svakom pojedinom djetetu jer su djeca isto različita i ne pali kod svakog isto.
najbolje se dijete uči dobrom ponašanju vlastitim primjerom, i tu čovjek treba biti najviše ustrajan i ustrajan i ustrajan i jako je važno da kad pogriješimo to priznamo i ispričamo se, svaki put jer isto očekujemo i od njih.
nekad treba bit naravno i lukav pa ih probat nadmudrit, nekad pokušat izbjeć situacije za koje već znamo da su završavale loše- npr. ako dijete svaki put plače i histerizira u konzumu, nemoj ga neko vrijeme vodit u konzum. tu da dodam, dugi monolozi su neučinkoviti jer se dijete u njima izgubi, kogntivno ih ne može pratit i nemaju smisla. s njima treba biti jasan i konkretan - ne može se nešto kupit jer se nismo dogovorili/nema se novaca i sl. i ne može. nema zamjene, nema popuštanja, ako se ne smiruje - idemo skupa van i gotovo. ako dijete histerizira - to je njegovo pravo kao djetata, nezrelo je i ne zna drugačije i učii. a na nama je da ga naučimo jel se to isplati jer ako bude dovoljno dugo plakao mama će popustit pa će nešto dobit ili mu se to ne ispalti. neki nauče iz prve, neki su puuuno uporniji, ali zato tebamo i mi bit dosljedni i uporni. a kada plače, treba to izdržat, probat ga zaglit, dat mu podršku jer mu je zapravo teško budući da se njegove želje ne ostvaruju i nezadovoljan je (a možda i umoran, gladan, i tome slično), reći mu da ga razumijemo, ali da je dogovor dogovor i gotovo. nisu to čarobne riječi, nema tu nikad preko noći rješenja, ali batine po meni nisu rješenje za ništa, čak ni za utičnice

[Hajdi]

pa reko sam ti neću tebi nego samo njemu on mi neće ništa

dakle čega se on boji, batina ili opasne ceste? vidiš i sama da je poruka sasvim kriva

[pomikaki]

Neki dan on meni veli , mama ja neću tebi bježati preko ceste , ja ću samo dedi pobjeći , i ja naravno dreknem : moooolim , zašto ćeš dedi bježati , zar se nismo dogovorili da je to opasno i da se to ne smije , a on meni mrtav -hladan, pa reko sam ti neću tebi nego samo njemu on mi neće ništa
Pa da ja sad pustim mirne duše dijete s dedom u park

iz ovog bi se primjera dalo izvući raznih zaključaka u svim smjerovima

Ali kad govorite o kažnjavanju tinejđera, ako su djeca zaista kao mala navikla da se pokoravaju da izbjegnu kaznu, koliko ćete biti sigurni u njihove postupke kad se više ne budu bojali batina?
Zar ne zvuči logičnije da nauče izbjegavati raditi loše stvari zato što to smeta drugome ili nije dobro za njih?

[titirlica]

vi ne kužite da on jednostavno uživa raditi ono što se nesmije , što nije dobro .....itd on jednostavno uživa te stvari raditi kad se osjeća močan , a to je npr. kad je sa dedom . Takav je al moj je

[pomikaki]

po meni je problem u tome što se stalno govori - ne batine, ali se ne govori - a što onda napraviti. ne uči se roditelje kako postaviti granice i prilagoditi svoj pristup svakom pojedinom djetetu jer su djeca isto različita i ne pali kod svakog isto.

Pa ne bih se složila.
Postoje knjige, radionice, forumi na kojima se o tome raspravlja. Postoje i pedagozi i stručnjaci u vrtićima i školama koje se može pitati za savjet. Ali mnogi roditelji to nemaju volje za informiranje i naprezanje u tom smjeru.